CNN: Na Bliskom istoku postoji roba važnija od nafte i plina – i u opasnosti je

S eskalacijom iranskog rata rastu i njezini strahovi da bi netko mogao ciljati najvrjedniji resurs u regiji – vodu, čime bi njezina dostupnost bila ugrožena. Njezina zabrinutost nije usamljena; diljem Zaljeva raste bojazan da bi postrojenja za desalinizaciju, ključna za život u pustinjskim zemljama, mogla postati metom u sukobu, piše CNN.

Zaljevske zemlje, uključujući UAE, iznimno ovise o desalinizaciji – procesu pretvaranja morske vode u pitku vodu. Upravo ta tehnologija omogućuje postojanje raskošnih golf-terena, vodenih parkova i skijališta usred pustinje, no istovremeno predstavlja i sve veću stratešku slabost.

Bahreinski dužnosnici izvijestili su u nedjelju da je iranski dron oštetio jedno postrojenje za desalinizaciju, iako opskrba vodom nije bila prekinuta. Napad je uslijedio nakon što je iranski ministar vanjskih poslova Abbas Aragchi optužio SAD za napad na postrojenje na iranskom otoku Qeshm, što je nazvao „opasnim potezom“ koji je pogodio 30 sela. SAD je zanijekao bilo kakvu umiješanost.

Ova očita razmjena vatre naglašava opasnost za stotine postrojenja za desalinizaciju u Zaljevu, koja opskrbljuju pitkom vodom oko 100 milijuna ljudi. Dok Iran većinu vode i dalje dobiva iz rijeka i podzemnih izvora, Zaljev ima vrlo malo prirodnih slatkovodnih resursa. Neke zemlje, poput Kuvajta, Omana i Bahreina, za gotovo svu svoju pitku vodu ovise o desalinizaciji.

„Kraljevstva slane vode“

Nafta i plin transformirali su Zaljev, pretvorivši rijetko naseljene države u bogate zemlje s blještavim gradovima u samo nekoliko desetljeća. No, ključan dio te priče, koji se često zanemaruje, jest uloga desalinizacije. Upravo je ona, pokretana istim fosilnim gorivima, omogućila demografski procvat u pustinjskim zemljama bez značajnih rijeka.

Desalinizacija je skup i energetski zahtjevan proces kojim se iz morske vode uklanjaju sol, minerali i nečistoće, bilo zagrijavanjem ili propuštanjem kroz membrane pod visokim tlakom.

Zaljevske zemlje postale su „kraljevstva slane vode“, kaže Michael Christopher Low sa Sveučilišta u Utahu, koji piše knjigu pod istim nazivom. „One su globalne supersile u proizvodnji umjetne vode iz mora pogonjene fosilnim gorivima.“

Ovisnost je drastično porasla: za Kuvajt i Oman iznosi oko 90 %, za Bahrein 85 %, a za Saudijsku Arabiju oko 70 %. Veliki gradovi poput Abu Dhabija, Dubaija, Dohe, Kuwait Cityja i Jeddaha danas su gotovo u potpunosti ovisni o desaliniziranoj vodi. „Njihova gospodarstva, pa čak i kratkoročni opstanak stanovništva, uvelike ovise o sigurnosti tih postrojenja“, rekao je Nader Habibi, profesor ekonomije sa Sveučilišta Brandeis.

Voda kao meta i oružje rata

Napad na ključnu civilnu infrastrukturu protivan je međunarodnom pravu. Koordinirani napad na postrojenja za desalinizaciju bio bi „provokativna eskalacija“, rekao je David Michel iz Centra za strateške i međunarodne studije (CSIS). Međutim, presedan postoji.

Tijekom Zaljevskog rata 1991. godine, Irak je namjerno ispustio stotine milijuna barela nafte u Perzijski zaljev, zagadivši vodu koju su koristila postrojenja za desalinizaciju. Kuvajt je tada morao tražiti pomoć od Turske, Saudijske Arabije i drugih zemalja kako bi osigurao dostavu vode u bocama.

Posljednje desetljeće svjedočilo je „značajnoj eroziji normi“ oko napada na vodnu infrastrukturu, rekao je Michel. Rusija je izvela više od 100 napada na ukrajinsku vodnu infrastrukturu, a Izrael je uništio vodovodnu i sanitarnu infrastrukturu u Gazi.

To je „nažalost postao trend“, rekla je Marwa Daoudy, profesorica međunarodnih odnosa na Sveučilištu Georgetown. „Voda se pridružila dugom popisu meta i oružja rata.“ Stručnjaci strahuju da bi uzajamni napadi mogli potaknuti Iran na koordinirani udar, pogotovo jer bi napade na infrastrukturu mogao vidjeti kao način nanošenja štete Zaljevu i poticanja regije da lobira za kraj rata.

Ranjivosti

Osim izravnih napada, postoji i opasnost od kolateralne štete, budući da su postrojenja za desalinizaciju često smještena uz drugu infrastrukturu poput elektrana i luka. Ranije ovog mjeseca zabilježena su oštećenja na postrojenju Fujairah F1 u UAE i Doha West u Kuvajtu, što se čini kao neizravna posljedica napada na obližnje ciljeve.

Drugi strah su kibernetički napadi. Američka vlada je 2023. objavila da je Iran izveo kibernetičke napade na vodnu infrastrukturu u nekoliko američkih saveznih država.

Isključivanje postrojenja ne bi nužno značilo trenutnu katastrofu jer zaljevske zemlje imaju strateške rezerve. Ipak, udari na golema postrojenja koja opslužuju gradove poput Rijada, Abu Dhabija i Dubaija mogli bi imati ogromne posljedice. „Njihov gubitak vrlo lako može postati egzistencijalan“, rekao je Zane Swanson iz CSIS-a.

Popravak tako složenih postrojenja mogao bi trajati tjednima. Neke zemlje, poput Bahreina i Kuvajta, posebno su ranjive jer imaju manje resursa i gotovo u potpunosti ovise o desalinizaciji. Posljedice bi se mogle kretati od ograničenja za bazene i vodene parkove do privremenog zatvaranja dijelova gospodarstva koji troše puno vode.

Poput posezanja za nuklearnim oružjem

Ovo nije prvi put da se postavlja pitanje ranjivosti vodoopskrbe u Zaljevu. CIA je još 2010. godine u izvješću zaključila da bi prekid desalinizacije „mogao imati ozbiljnije posljedice od gubitka bilo koje druge industrije ili sirovine“.

I dok je rat trenutna briga, Low sumnja da su klimatske promjene dugoročno veći rizik. Ne samo da uzrokuju ekstremne vremenske uvjete koji mogu oštetiti postrojenja, već i sama desalinizacija, pogonjena fosilnim gorivima, pridonosi klimatskoj krizi.

Zaljev sada ulazi u najtopliji dio godine. „Vodeni resursi bit će pod sve većim pritiskom što sukob dulje traje“, rekao je Swanson. Sofia je razmišljala o stvaranju zaliha vode, ali, kao i mnogi stanovnici, vjeruje da će se vlada pobrinuti za njihove potrebe.

Ostaje neizvjesno što će Iran odlučiti, no stručnjaci se slažu da bi koordinirani napad na postrojenja za desalinizaciju prešao crvenu liniju. Bilo bi to poput posezanja za nuklearnim oružjem, rekao je Low. „Politički i psihološki ožiljci bili bi takvi da ih je nemoguće i zamisliti.“