Kraj Sedmotjednog rata

Germanski rat

Rat koji danas zovemo Sedmotjedni ili Austrijsko-pruski započeo je kada je Austrija prevarena u podjeli plijena nakon što su ona i Pruska porazile Dansku. Rat je isprovocirao sam Bismarck, znajući da može lako pobijediti Austriju i tako Prusku učiniti centrom njemačkog svijeta.

U samo sedam tjedana poginulo je oko 120.000 austrijskih vojnika. Pruska je kompletno dominirala ratom, ali je isto tako imala saveznike. Italija je krenula u rat protiv Austrije u istom trenu kako bi se domogla austrijske Italije (pokrajina Veneto). Međutim, Austrijanci su bitke protiv Talijana redom pobjeđivali.

Nesuglasice kralja i premijera oko mirovnih uvjeta za Austriju

Rat je završio 22. srpnja, a mirovni sporazum dogovoren je 23. kolovoza 1866. Pruski kralj Vilim I. naredio je Bismarcku da otme Austriji posjede, natjera je na reparacije i učini kompletno ovisnom o Pruskoj. Bismarck je rekao da ne želi to napraviti te da ima plan.

Molio je kralja da mu vjeruje. Vilim I. počeo je divljati, prijetio je Bismarcku otkazom i napominjao mu da je tu da služi svojem kralju i njegovoj volji. Tek kad je Bismarck zaprijetio da će se baciti s prozora, kralj je popustio, a dramatični Bismarck mogao je dalje provoditi svoje planove.

Plan je bio blago postupiti prema Austriji. Izgubila je Veneto, što je bilo ispunjenje obećanja Talijanima. Pored toga Austrija nije gubila teritorij i potpisala je jedino da se neće miješati u buduće ujedinjenje Njemačke.

Posljedice rata

Mirovni sporazum također je otpustio Njemačku konfederaciju, politički entitet koji je postojao od pada Napoleona. Bez Konfederacije Bismarck je lako mogao postići da se njemačke kneževine i kraljevstva pridruže njegovom novom carstvu.

Arbitar u Pragu bio je francuski car Napoleon III. Austrija je pristala na sklapanje mira samo pod uvjetom da Veneto preda Francuskoj, a ne Italiji, argumentirajući da su u ratu protiv Talijana bili pobjednici, što je bilo točno. Napoleon je potom morao izdati novi dokument u kojem predaje Veneto Italiji. Cijela stvar je bila čista nebuloza zbog austrijskog ponosa.

Gubitak u ratu Austriju je natjerao da se nagodi s Mađarima, a već iduće godine stvorena je Austro-Ugarska. U Italiji se ovaj rat zove Treći rat za nezavisnost i njime je ona postigla što je htjela. Za kompletno ujedinjenje nedostajala joj je još samo Papinska Država, koju je okupirala pet godina kasnije.

Za Bismarcka i Prusku rat je otvorio put prema stvaranju Njemačke. Austrija je izbačena iz pregovora oko ujedinjenja, što je značilo da će u Njemačkoj Pruska imati glavnu riječ te neće imati rivala. Sve je išlo po Bismarckovom planu i trebalo je isprovocirati još samo rat s Francuskom – nakon rata 1871. Europa je dobila novu silu koja je ostala centar europske politike sve do danas.