Ovo je britanska industrija koja pobjeđuje sve na svijetu

Jutarnji list donosi najbolje iz The Economista – jednog od najrelevantnijih i najuglednijih svjetskih medija koji se fokusira na geopolitiku, ekonomiju, znanost i tehnologiju. Svaki tjedan donosimo analitički uvid i perspektivu o globalnim vijestima.

Sve dosad objavljene članke pročitajte ovdje

© 2026. The Economist Newspaper Limited. Sva prava pridržana.

Kondukteri autobusa u Nigeriji obično su navijači Chelseaja. U Gomi, gradu koji kontrolira pobunjenička skupina protivna vlastima Demokratske Republike Kongo, prodaje se gomila piratskih dresova Newcastle Uniteda (Geordiesi imaju napadača Yoanea Wissu, koji igra za nacionalnu reprezentaciju te države).

Sićušna sela uz Viktorijino jezero u Keniji možda nemaju struju i jedva da imaju ceste, ali uglavnom možete naići na pub, odnosno kolibu sa solarnim panelima na krovu, hladnjakom za hlađenje piva i malim televizorom sa slabim signalom gdje se gleda Premier liga. Na drugoj strani svijeta, na dan utakmice, Pub FancyFree u Brooklynu prepun je navijača Arsenala koji je 19. svibnja osigurao naslov prvaka lige. Predsjednici i Kenije i Ruande oglasili su se na društvenim mrežama kako bi čestitali momčadi. U Bocvani je vlada morala demantirati lažne vijesti o državnom prazniku za navijače Arsenala.

Engleska Premier liga globalna je kulturna sila. Prenosi se u 191 od 193 države članice UN-a. Više od 700 milijuna ljudi može se uključiti svakoga tjedna kako bi gledalo utakmice. Američki Super Bowl privlači tek trećinu od tog broja.

Veći i od Biblije

Prema Googleovim podacima o svjetskim trendovima pretraživanja, prošle je godine više ljudi pretraživalo Manchester United nego Taylor Swift i serijal knjiga Harry Potter zajedno. U 2024., godini američkih predsjedničkih izbora i pokušaja atentata na Donalda Trumpa, Premier liga i dalje je bila popularnija tema pretraživanja od Trumpa. U protekloj je godini nadmašila i Bibliju.

Ona prodire u svakodnevni jezik i politiku. Kada Južnokorejci govore o nečijim “danima Leedsa” (ili zlatnom dobu), koriste nogometnu metaforu. U švedskom parlamentu bivši ministar financija nedavno je upotrijebio riječ “Spursy” (uprskati unatoč dobroj poziciji za uspjeh) kako bi upozorio da Švedska ne bi trebala igrati poput Tottenhama Hotspura. U Gani je jedan zastupnik 2022. okrutno spomenuo Harryja Maguirea iz Manchester Uniteda, nazvavši potpredsjednika “ekonomskim Maguireom” – čovjekom koji stalno zabija “autogolove”.

Premier liga nije najveći sportsko-ligaški biznis na svijetu: američka Nacionalna nogometna liga (NFL) mnogo je veća, kao i NBA liga. Za razliku od američkih franšiza, gdje su navijači bogatiji, a vlasnici se ne suočavaju s rizikom ispadanja iz lige, klubovi Premier lige muče se da zarade novac. Prošle su godine samo četiri od 20 klubova ostvarila dobit prije oporezivanja. Mnogi, poput Manchester Cityja u vlasništvu Abu Dhabija ili Newcastle Uniteda u saudijskom vlasništvu, održavaju se na životu zahvaljujući stranim investitorima koji troše novac radi prestiža, a ne profita. Više od polovice klubova Premier lige sada je u vlasništvu ili suvlasništvu Amerikanaca, čiji su motivi uglavnom financijske prirode. Engleske momčadi nisu ni sportski najuspješnije; španjolske su momčadi osvojile mnogo više naslova Lige prvaka.

Joško Gvardiol, hrvatski igrač Manchester Citya

Conor Molloy/imago Sportfotodienst/profimedia

No ove su godine engleske momčadi stigle do finala sva tri velika europska natjecanja. Još važnije, prema prihodima, Premier liga posljednjih je godina uvjerljivo nadmašila kontinentalne rivale, pokazuju podaci koje je prikupio Deloitte, konzultantska kuća. Premier liga jedan je dio Britanije koji još uvijek vlada globalnim eterom.

No nije nužno tako trebalo biti. Moderna igra izmišljena je u Engleskoj u 19. stoljeću i od tamo izvezena po cijelom svijetu. No do 1980-ih stanje je bilo sumorno, nasilje na tribinama uobičajena pojava, a popularnost u stalnom opadanju. Engleskim klubovima zabranjeno je igranje europskog nogometa na pet godina nakon što su navijači Liverpoola izazvali stampedo u kojem je poginulo 39 ljudi. Talijanska Serie A 1990-ih i španjolska La Liga imale su više glamura i superzvijezda. Engleski nogomet doveo je stvari u red tijekom 1990-ih, zabranivši konzumaciju alkohola na tribinama i obračunavši se s rasizmom, te od tada neprestano raste u popularnosti, kod kuće i u inozemstvu. Stadioni, mnogi novi ili obnovljeni, sada su svakog tjedna ispunjeni do posljednjeg mjesta.

Hat-trick

Strast navijača pokazala se adiktivnom i u inozemstvu. Samo Manchester United ima 362 službena navijačka kluba u 94 zemlje. Član ogranka u Chennaiju, 31-godišnji Rathan Ganth, koji radi u digitalnim medijima, gleda svaku utakmicu Uniteda. Kada ga pitaju zašto, spominje menadžere momčadi iz slavnih dana: “Zbog Sir Alexa Fergusona… zbog Matta Busbyja.” Čak i u Indiji, opsjednutoj kriketom, najmanje 70 milijuna Indijaca gledalo je Premier ligu u sezoni 2023./24.

“Prihodi od prijenosa pokazatelj su obujma publike”, kaže Kieran Maguire, stručnjak za nogometne financije sa Sveučilišta u Liverpoolu. “A Premier ga iz tog izvora generira dvostruko više nego La Liga, Bundesliga i Serie A.”

Tri glavna faktora objašnjavaju taj uspjeh: izvoz, uvoz i konkurentnost. Kad je riječ o širenju u inozemstvo, Premier liga profitirala je jer je prva prepoznala priliku i zauzela tržište. Tijekom prvih osam godina lige, od 1992., nije ostvarivala profit od prava prijenosa dodijeljenih pretplatničkim kanalima diljem svijeta, ali je izgradila baze navijača širom planeta. “Dok su druge europske lige shvatile da postoji snažno inozemno tržište za prijenose nogometa uživo”, napominje Maguire, “Premier liga već se etablirala kao dominantan igrač.”

Otprilike polovica prihoda Premier lige dolazi od televizijskih prava. A većina TV prihoda dolazi od stranih prava, prema podacima tvrtke Ampere Analytics, istraživačke kuće. NFL, za usporedbu, ostvaruje 98% prihoda od medijskih prava na domaćem tržištu.

Uvoz, ne samo vlasnika, nego i trenera i igrača, također je velik dio priče. Od 20 klubova, njih 14 ima strane trenere, među njima i najuspješnije u ligi: Pepa Guardiolu u Manchester Cityju i (sada) Mikela Artetu u Arsenalu. Nijedan engleski menadžer nikada nije osvojio Premier ligu.

Manchester United slavi gol

Pedro Soares/spp/imago Sportfotodienst/profimedia

Igrači rođeni izvan zemlje odigrali su 75% svih minuta u Premier ligi ove sezone, dok je taj udio u Njemačkoj iznosio 62%, a u Španjolskoj 44%. Ukupno su igrači u engleskoj prvoj ligi, od Islanda do Toga i od Surinama do Venezuele, predstavljali 128 zemalja. U posljednjoj natjecateljskoj utakmici Nizozemske, devet igrača iz početne postave igralo je klupski nogomet u Engleskoj. Istina, engleski kapetan Harry Kane sada zabija golove za Bayern München (impresivnih 58 dosad ove sezone), a potencijalni nasljednik Jude Bellingham igra za Real Madrid, no strane zvijezde koje igraju u Engleskoj sa sobom donose veliku bazu navijača iz svojih domovina.

Ti igrači ne dolaze jeftino, što pomaže objasniti nesigurne financije klubova. Novac uglavnom završava u džepovima igrača; bivši predsjednik Tottenhama, Sir Alan Sugar, nazvao je to “efektom soka od suhih šljiva”: uđe na jedan kraj i izađe na drugi. Prošle su sezone klubovi u prosjeku trošili 65% svojih prihoda na plaće. Izvan elitne “velike šestorke” taj se udio penje na 76%.

Konkurentnost, treći faktor, također izdvaja Premier ligu od ostatka. Kao i kod njezinih rivala, nekolicina najvećih klubova uglavnom dominira, ali to je manje izraženo nego drugdje. Talent i novac ravnomjernije su raspoređeni.

Ključno je da je Premier liga svoje bogatstvo od TV prava raspodijelila pravednije od većine drugih liga. Španjolska je dugo najveći dio novca usmjeravala prema dva ili tri najveća kluba. U Engleskoj i manji klubovi dobivaju sve veći dio tog kolača. Svaka je momčad dobila više od 100 milijuna funti TV novca u sezoni 2024./25.

Novopromovirani klubovi zato sada mogu mnogo trošiti. Sunderland, koji je tek ušao u ligu, potrošio je više od 170 milijuna funti (230 milijuna dolara ili 200 milijuna eura) i sigurno se nalazi u sredini tablice. Nasuprot tome, prošlosezonski novi prvoligaši u Španjolskoj (Elche, Levante i Real Oviedo) zajedno su prošlog ljeta potrošili 17 milijuna eura, pokazuju podaci Transfermarkta, internetske stranice za nogometnu statistiku.

Ekonomija prelijevanja

Pokazalo se da su neki strahovi o negativnim posljedicama uspjeha Premier lige bili pretjerani. Opsežni engleski nogometni sustav nižih liga nije uništen velikim novcem koji odlazi prema 20 klubova u najvišem rangu. Naravno, ne može svatko biti poput Wrexhama: ta momčad, u vlasništvu dvojice holivudskih glumaca, Ryanea Reynoldsa i Roba McElhenneyja, popela se iz pete u drugu ligu i ove sezone zamalo je ostala bez doigravanja za ulazak u najviši rang.

Što bi moglo poći po zlu? S vremena na vrijeme pojavi se strah da bi se najveći klubovi mogli odvojiti i osnovati europsku Superligu, ali ta prijetnja zasad uvijek nestane. Ugled lige mogli bi narušiti i skandali povezani s kršenjem financijskih pravila. Problem mogu biti i kontroverze oko podrijetla novca nekih vlasnika klubova ili sponzora iz industrije sportskog klađenja — kao u slučaju ruskog oligarha Romana Abramoviča, koji je 2022. bio prisiljen prodati Chelsea.

Kako bi ublažila te rizike, laburistička vlada osnovala je Neovisnog nogometnog regulatora (IFR), koji trenutačno provodi konzultacije o sustavu licenciranja klubova, a cilj mu je da on stupi na snagu početkom sezone 2027./28. Sam IFR to naziva “najvećom promjenom u upravljanju engleskim klupskim nogometom od osnutka Premier lige 1992. godine”.

Kako će to utjecati na sport, tek treba vidjeti. Pretjerano revnostan regulator mogao bi ligu učiniti manje živom i dinamičnom. No za sada, od autobusa u Lagosu do barova u Brooklynu i šire, Premier liga ima zapanjujući utjecaj.