Musk ugradio prvi čip u čovjeka, to je prekretnica. Kad će to biti masovno?

VIJEST da je kompanija Neuralink američkog milijardera Elona Muska ugradila prvi čip u glavu jednog pacijenta glasno je odjeknula svijetom. Jedno od pitanja koje se u javnosti nakon toga pojavilo jest hoće li nas Musk ili velike kompanije koje razvijaju takvu tehnologiju eventualno jednog dana sve čipirati, kao što se spekuliralo da bi mogao Bill Gates uz pomoć cjepiva?

U slučaju Gatesa radilo se o besmislenoj teoriji zavjere, no u slučaju Muska pitanje se ne čini tako besmislenim. Ako odgovor na ovo pitanje želimo razmotriti na informiran način, za početak je potrebno istaknuti nekoliko važnih informacija.

Kako čip funkcionira?

Neuralinkov čip, nazvan Telepathy, dizajniran je da se kirurški usađuje u mozak kroz rupu na lubanji. On sadrži više od 1000 mikroskopskih elektroda tanjih od vlasi kose koje se povezuju s neuronima u mozgu. Ove elektrode ključne su za čitanje električnih signala iz mozga i njihovo pretvaranje u podatke koji se mogu interpretirati. Čip bi korisnicima trebao omogućiti da kontroliraju računalo ili sličan uređaj, poput pametnog telefona, mislima.

Neuralinkov čip testiran je na miševima, svinjama i majmunima, a sada je prvi put usađen u ljudski mozak. U demonstracijama tehnologije na životinjama pokazalo se da one preko čipa mogu kontrolirati računala te čak igrati videoigre mislima.

Ova tehnologija sučelja koja povezuju mozak s računalnim uređajima naziva se BCI tehnologija (od Brain-Computer Interface).

Revolucija nije počela s Muskom

Usađivanje prvih čipova u ljudski mozak može se činiti kao veliki korak u medicini i povezivanju ljudi s računalima i umjetnom inteligencijom. No ta revolucija nije počela s Muskom.

Kompanija Neuralink osnovana je 2016. Američka agencija za hranu i lijekove (FDA) odobrila je prvu kliničku studiju njezinog čipa u ožujku 2023. godine, a prvi čip uspješno je usađen u siječnju 2024.

Musk, jedan od osnivača Neuralinka, objavio je na Twitteru da se pacijent za sada dobro oporavlja te da su početni rezultati pokazali obećavajuće otkrivanje neuronskih impulsa.

Revolucija je počela još 1990-ih

No, hrvatski neurokirurg Darko Chudy iz Bolnice Dubrava kaže da je revolucija u neuromodulaciji započela još 1992. u Grenobleu.

„Na tome su radila dvojica znanstvenika, neurokirurg i neurolog. Tehnologija se razvijala tako da se započelo s eksperimentima na majmunima koji su bili modeli Parkinsonove bolesti. Kasnije se ta ista metoda primijenila na čovjeku i pokazala se jako učinkovitom. To se smatra jednim od najvećih iskoraka u terapiji Parkinsonove bolesti u posljednjih 30 godina, koliko se radi na neuromodulaciji. To je proslavljeno u Grenobleu i time je počela era duboke mozgovne stimulacije“, tumači Chudy.

Prvi pomak dogodio se na sveučilištu; kompanije su se kasnije uključile

Ističe da se to prvo otkriće dogodilo na sveučilištu.

„Grenoble je veliki znanstveni centar i ondje postoji velika koncentracija neuroznanstvenika, molekularnih biologa, ali i računalnih inženjera. Sve to doprinijelo je jednom takvom pomaku. Sve ovo što se danas radi u biti je nadogradnja takvih sustava za duboku stimulaciju mozga, odnosno za neuromodulaciju na kojoj već neko vrijeme radi cijeli niz velikih kompanija u svijetu, a sada im se pridružio i Neuralink“, dodao je Chudy.

Neke su kompanije već ostvarile velike pomake

Štoviše, neke kompanije odmakle su u posljednjih desetak godina dalje od Neuralinka. Musk je u više navrata, nezadovoljan brzinom razvoja BCI-ja u svojoj kompaniji, raznim potezima, pa i kupnjom drugih kompanija, pokušavao hvatati korak.

Primjerice, kompanija Blackrock Neurotech, biotehnološka tvrtka sa sjedištem u Salt Lake Cityju, ugradila je moždane čipove u više od 50 osoba do svibnja 2023., čime je već postigla ono za što je Neuralink tada još uvijek tražio odobrenje FDA.

Nadalje, smatra se da Meta, matična tvrtka Facebooka, radi na tehnologiji koja bi omogućila ljudima da tipkaju umom. Švicarski znanstvenici sličnom su tehnologijom već pomogli jednom čovjeku prekinute leđne moždine da ponovno prohoda.

Dakle, Musk nije prvi, ali je uobičajeno izazvao veliku pozornost, među ostalim jer je u svijetu poznat po velikim projektima i značajnim ostvarenjima, kao što su električni automobili Tesla i rakete firme SpaceX te zato što je slavan, bogat i vrlo vješt u PR-u.

Planovi čipiranja za skoriju budućnost

Prema svim objavljenim informacijama i planovima Neuralinka, Musk za sada ne planira nikakvo masovno čipiranje, osobito ne protiv volje ljudi. Naprotiv.

Usađivanje je namijenjeno ljudima koji imaju određene zdravstvene probleme koji bi se mogli rješavati odgovarajućim verzijama čipova, primjerice, slijepima, paraliziranima, ljudima s epilepsijom i shizofrenijom te oboljelima od neurodegenerativnih bolesti kao što su Alzheimerova i Parkinsonova.

Svi potencijalni kandidati moraju zadovoljiti određene medicinske kriterije i dati svoj informirani pristanak za usađivanje.

Do sada su već tisuće potencijalnih pacijenata pokazale zanimanje za Neuralink, a tvrtka planira izvesti 11 operacija u 2024., 27 u 2025., 79 u 2026., 499 u 2027. te 22.204 do 2030. godine. Dakle, masovnog čipiranja za sada još nema na obzoru, a svrha usađivanja za sada je liječenje ozbiljnih zdravstvenih problema.

Značajan pomak u kvaliteti života

Viktor Ivanković, stručnjak za praktičnu etiku s Instituta za filozofiju, kaže da Neuralinkov čip u svjetlu u kojem se predstavlja – kao BCI tehnologija, dakle sučelje koje bilježi i dekodira moždanu aktivnost – služi izravnom kontroliranju tehnologija poput proteza ili kolica.

„Ako bi, primjerice, paralizirane osobe mogle pomoću čipa obavljati neke osnovne funkcije koje druge osobe uzimaju zdravo za gotovo, onda ova tehnologija predstavlja značajan pomak u nastojanju da takve osobe žive autonomnije živote“, ističe Ivanković.

Usađivanje čipova nije jeftino

Ideja o masovnom čipiranju, osobito protiv volje ljudi, za sada nema puno smisla, među ostalim i zbog toga što je ono vrlo skupo. Procjenjuje se da svaka operacija implantacije košta oko 10.500 dolara, čime se pokrivaju pregledi, dijelovi i rad, a očekuje se da će se troškovi osiguravatelja kretati oko 40.000 dolara po operaciji. Financijski razumna osoba, a Musk to dokazano jest, u ovoj fazi razvoja tehnologije sigurno ne bi ni pomišljala na čipiranje ljudi koji nisu pacijenti.

Budućnost – unapređenje ljudskog mozga

No, to ne znači da će svrha čipiranja zauvijek ostati ista. Nameće se pitanje u kojem će se smjeru ova tehnologija razvijati u budućnosti, kada postane jeftinija, dostupnija i namijenjena drugim svrhama. Naime, sučelja koja povezuju ljudski mozak s računalima u budućnosti bi se mogla koristiti za povećavanje kognitivnih sposobnosti ljudskog mozga.

Kako smo već naveli, Neuralink je objavio da su mu ciljevi za blisku budućnost razvoj BCI-jeva koji bi ljudske mozgove povezivali s protezama, računalima i pametnim telefonima te drugim digitalnim sustavima koji bi im pomagali da nadiđu različite neurološke poteškoće i stanj

No ti BCI-jevi također bi mogli pospješiti komunikaciju između ljudi i računala te u doglednoj budućnosti možda čak omogućiti sjedinjenje ljudskog mozga s umjetnom inteligencijom.

Primjerice, BCI-jevi bi mogli omogućiti brzu komunikaciju između ljudi bez potrebe za razgovorom ili pisanim jezikom te lak pristup informacijama i digitalnim iskustvima. To bi omogućilo nadilaženje jezičnih barijera i otvorilo nove mogućnosti dijeljenja misli i ideja. Vjerojatno je to jedan od razloga zašto je Musk svoj novi čip tijekom predstavljanja nazvao Telepathy.

BCI-jevi bi ljudima također trebali omogućiti pristup superračunalima i ogromnim količinama znanja, vještina, stručnosti i informacija. Musk smatra da bi BCI-jevi ljudima jednog dana mogli biti najbolja zaštita od egzistencijalnih rizika koje bi mogla predstavljati napredna umjetna inteligencija. Drugim riječima, AI će teže zamijeniti ili nadići ljude povezane s AI-jem, svojevrsne kiborge, nego ljude bez takvih sučelja.

Koliku kontrolu će nad mislima imati čipirani mozak?

To što u nekoj skorijoj budućnosti neće biti ništa od masovnog čipiranja ne znači da povezivanje ljudskih mozgova s računalima i umjetnom inteligencijom sa sobom ne nosi etičke dvojbe o kojima bi trebalo na vrijeme početi promišljati. Ivanković kaže da prvi etički problemi iskaču kada se zapitamo koliku kontrolu čipirani mozak ima pri povezivanju s računalom.

„Može li uspješno izolirati ili filtrirati one misli za koje ne želi da dođu u kontakt sa sučeljem? Jer ako ne može i ako se čip ne može naprosto isključiti, onda je pitanje može li osoba zadržati privatnost svojih misli. Taj problem posebno dolazi do izražaja ako možemo očekivati sustavnu pohranu podataka na temelju pacijentovih moždanih aktivnosti i kasnije sustavno korištenje podataka za neterapijske svrhe“, kaže naš etičar.

Ključne etičke dvojbe u razvoju BCI-ja

Neke od ključnih etičkih dvojbi koje bi se razvojem BCI-ja mogle pojaviti su sljedeće:

• Sigurnost i pouzdanost tehnologije: Tehnologija koja se koristi za povezivanje ljudskih mozgova s računalima još uvijek je u razvoju i nije u potpunosti testirana. Postoji mogućnost da bi mogla biti nesigurna ili nepouzdana, što bi moglo dovesti do ozbiljnih posljedica za pojedince.
• Privatnost i sigurnost podataka: Povezivanje ljudskih mozgova s računalima može omogućiti pristup velikoj količini podataka o povezanim osobama, među kojima i osjetljivim informacijama o njihovim mislima, osjećajima i ponašanju. Ova vrsta podataka može biti vrlo vrijedna za marketinške svrhe, no također se može zloupotrijebiti u svrhe nadzora ili kriminalnih aktivnosti.
• Mogućnost kontrole: Povezivanje ljudskih mozgova s računalima može dovesti do mogućnosti kontrole misli i ponašanja pojedinaca. Ovo bi moglo dovesti do ozbiljnih etičkih problema, uključujući kršenje slobode pojedinca i mogućnost zloupotrebe ovlasti.
• Društvene implikacije: Povezivanje ljudskih mozgova s računalima može dovesti do raznih društvenih implikacija, uključujući stvaranje novih klasa ljudi na temelju njihovih sposobnosti, odnosno mogućnosti da koriste takvu tehnologiju. To bi moglo dovesti do diskriminacije i nejednakosti u društvu.
• Moralna i filozofska pitanja: Povezivanje ljudskih mozgova s računalima otvara mnoga moralna i filozofska pitanja, uključujući pitanja o prirodi ljudske svijesti, slobodne volje i identiteta.
• Vojna tehnologija: Konačno, ljudi povezani s računalima mogli bi se koristiti za ratne svrhe, bilo kao kontrolirani vojnici ili kao kontrolori oružja koje funkcionira uz pomoć umjetne inteligencije, primjerice dronova ili robota ubojica.

Što znači dobrovoljni pristanak?

Ivanković kaže da bi se moglo tvrditi da osobe pristaju na pohranu osobnih podataka u trenutku kada pristaju da im se ugradi čip.

„No, pitanje je može li osoba na to informirano pristati, tj. ima li jasnu predodžbu o tome što to znači da se sve ili barem većina njezinih misli snimaju. Misli su nekontrolirane, eratične i često s razlogom privatne. S lako mogućom popularizacijom i pojeftinjenjem ove tehnologije, izvjesno je da ćemo se suočiti s vrlo ozbiljnim opasnostima za slobodu i privatnost misli i razmišljanja“, tumači Ivanković.

Dodaje da će s vremenom korištenje takvih čipova sigurno povlačiti dodatna pitanja.

„Ako bi nam čip dao pouzdan uvid u misli, zašto bismo se u sudskim procesima oslanjali na varljiva i stara svjedočanstva povremeno temeljena na konfabulaciji? Zašto se ne bismo prikopčali izravno na optuženikov mozak? Je li tako nešto moralno? I predstavlja li sklisku padinu u još masovnije i još problematičnije korištenje BCI-ja? Takav ishod nije nezamisliv“, upozorava naš etičar.

Problem društvene nejednakosti

Ivanković kaže da je u ovom trenutku još uvijek teško reći koje bi mogle biti implikacije BCI tehnologije na društvenu nejednakost.

„Još uvijek ne znamo što bi točno podrazumijevalo sjedinjenje ljudskog mozga s umjetnom inteligencijom i kakve bi eventualne prednosti korisnici čipa mogli uživati. Ne treba požurivati s takvim spekulacijama nakon prvog uspješnog implantiranja. Korisno je razmišljati unaprijed, ali treba ovakvim slučajevima pristupati sa zdravom dozom odmjerenosti i skepse“, poručuje Ivanković.

Hrvatska već sada kasni sa zakonima

Navedeni mogući etički problemi podrazumijevaju da će svijet kvalitetnim regulacijama trebati pratiti razvoj BCI tehnologije. Tu je zanimljivo primijetiti da Hrvatska već sada kasni s prilagođavanjem zakona stvarnom stanju u tehnologiji.

Naime, Hrvatska još uvijek ima zakon iz vremena Jugoslavije koji zabranjuje psihokirurške metode. Taj zakon do sada nije mijenjan ni prilagođavan. Drugim riječima, naša pravna znanost već sada debelo zaostaje za inovacijama koje se događaju u svijetu.

Trenutno je situacija takva da Društvo psihijatara od saborskog povjerenstva za zdravstvo još uvijek neuspješno traži da se taj zakon izmijeni.