Tisuće pomoraca zapelo u Perzijskom zaljevu. Rade za 16 dolara dnevno, ne mogu otići
„Pišem vam kako bih vas hitno obavijestio da se naš brod trenutačno suočava s kritičnom situacijom u pogledu zaliha i zdravstvenog stanja člana posade“, stoji u e-mailu koji je pomorac 24. ožujka poslao timu za podršku Međunarodne federacije transportnih radnika (ITF).
„Potrebna je hitna dostava hrane, pitke vode i osnovnih potrepština za posadu“, stoji u poruci. ITF navodi da je primio više od tisuću e-mailova i poruka od pomoraca zapelih oko Hormuškog tjesnaca i šire u regiji otkako je rat protiv Irana eskalirao. Rat je počeo 28. veljače američko-izraelskim napadima na Iran, koji je uzvratio napadima na Izrael i infrastrukturu zemalja u Zaljevu.
„Vlada velika panika“
Neki su tražili pojašnjenje svojih prava tijekom plovidbe ratnom zonom, dok su drugi slali videozapise bombardiranja u neposrednoj blizini svojih brodova, tražeći pomoć federacije da napuste plovilo, prema dokumentima ITF-a u koje je AFP imao uvid.
„Situacija je izvanredna, vlada velika panika“, rekao je za AFP Mohamed Arašedi, mrežni koordinator ITF-a za arapski svijet i Iran, zadužen za obradu zahtjeva pomoraca u regiji, opisujući stanje kao „uistinu šokantno“.
„Primam pozive pomoraca u dva, tri sata ujutro. Zovu me čim dobiju pristup internetu“, rekao je Arašedi telefonski iz Španjolske. „Jedan me pomorac nazvao u panici govoreći: Ovdje nas bombardiraju. Ne želimo umrijeti. Molim vas, gospodine, pomozite nam. Izvucite nas odavde“, rekao je.
Mnogi se ne mogu vratiti doma
Prema podacima UN-ove agencije za pomorstvo (IMO), oko 20.000 pomoraca trenutačno je zapelo u Zaljevu, a najmanje osam pomoraca ili lučkih radnika poginulo je u incidentima u regiji od 28. veljače. Sva je korespondencija podijeljena s AFP-om uz uvjet anonimnosti jer linija za pomoć jamči povjerljivost.
Međunarodni pregovarački forum (IBF), globalno tijelo za radne odnose u pomorstvu, proglasilo je to područje ratnom zonom. To pomorcima obično daje iznimna prava, uključujući repatrijaciju o trošku tvrtke i dvostruku plaću za one koji rade na brodovima obuhvaćenim IBF ugovorima, što je oko 15.000 plovila diljem svijeta.
Unatoč tome, mnogi pomorci, osobito na brodovima bez takvih ugovora, prijavljuju poteškoće s povratkom kući. U e-mailu poslanom ITF-u 18. ožujka, jedan pomorac navodi da operater broda ignorira zahtjeve posade za odlaskom, tvrdeći da nema letova iz Iraka i odbijajući alternativne rute.
Drugi veliki razlog za nezadovoljstvo pomoraca su plaće
„Prisiljavaju nas da nastavimo radnje s teretom i pretovare s broda na brod čak i kada izrazimo zabrinutost za sigurnost u području koje nalikuje ratnoj zoni. Drže nas u položaju bez opcija“, stoji u e-mailu.
Međunarodna mreža za dobrobit i pomoć pomorcima (ISWAN), još jedna organizacija s linijom za pomoć, priopćila je u da je od početka rata zabilježila „porast poziva i poruka od 15 do 20 posto“, pri čemu se trećina odnosi na probleme s repatrijacijom.
Drugi veliki razlog za nezadovoljstvo pomoraca su plaće. „Oko 50 posto e-mailova koje primamo tiče se plaća“, rekao je Lucian Craciun, član ITF-ovog tima u Londonu. Dodao je da mnogi pomorci odlučuju ostati na brodu unatoč opasnim uvjetima jer si ne mogu priuštiti odlazak.
Vlasnici obično ne odgovaraju na upite organizacija poput ITF-a
U jednom e-mailu pomorac pita hoće li mu dnevnica porasti sa 16 na 32 dolara zbog boravka u ratnoj zoni. ITF ističe da tako niske plaće ukazuju na to da brodovlasnici nemaju radne ugovore koji osiguravaju pristojna primanja.
Pomorci bez takvih ugovora posebno su ugroženi jer njihovi ugovori često ne pokrivaju rad u ratnim zonama, a vlasnici obično ne odgovaraju na upite organizacija poput ITF-a. U takvim slučajevima, ITF se obraća državama zastave ili lučkim vlastima države u kojoj se brod nalazi. Arašedi je napomenuo da su mnogi takvi slučajevi u Zaljevu i dalje neriješeni.
SAD planira najrizičniju operaciju u Iranu: Upad specijalaca i izvlačenje uranija
>> Razvoj događaja pratite na Indexu
Trump još nije donio konačnu odluku, kažu dužnosnici, dodajući da razmatra rizik za američke vojnike. Ipak, prema njihovim riječima, načelno je otvoren za tu opciju jer bi mogla pomoći u ostvarenju njegova ključnog cilja – sprječavanja Irana da razvije nuklearno oružje.
Washington pritišće Iran da preda materijal
Predsjednik je, prema izvorima upoznatima s njegovim razmišljanjima, savjetnicima dao uputu da dodatno pritisnu Iran da pristane predati nuklearni materijal kao uvjet za završetak rata. Trump je u razgovorima s političkim saveznicima jasno poručio da Iranu ne smije biti dopušteno zadržati taj materijal, a razmatra i mogućnost da ga SAD preuzme silom ako Teheran na to ne pristane u pregovorima, piše Wall Street Journal.
Pakistan, Turska i Egipat djeluju kao posrednici između SAD-a i Irana, no izravni pregovori o okončanju rata još nisu započeli.
„Zadaća Pentagona je pripremiti opcije kako bi vrhovni zapovjednik imao maksimalan izbor. To ne znači da je predsjednik donio odluku“, poručila je glasnogovornica Bijele kuće Karoline Leavitt. Pentagon nije komentirao, a glasnogovornik američkog Središnjeg zapovjedništva također je odbio komentirati.
Trump je u nedjelju navečer rekao novinarima da Iran mora ispuniti američke zahtjeve ili „neće imati državu“. Govoreći o uraniju, rekao je: „Dat će nam nuklearnu prašinu.“
Gdje se nalazi iranski uranij?
Prije američko-izraelskih napada na Iran prošlog lipnja, procjenjivalo se da Iran raspolaže s više od 400 kilograma uranija obogaćenog na 60 posto te gotovo 200 kilograma materijala obogaćenog na 20 posto, koji se relativno lako može dodatno obogatiti do razine od 90 posto, potrebne za izradu nuklearnog oružja.
Glavni direktor Međunarodne agencije za atomsku energiju Rafael Grossi rekao je da se većina tog uranija vjerojatno nalazi na dvjema od triju lokacija koje su SAD i Izrael gađali: u podzemnom tunelu nuklearnog kompleksa u Isfahanu i u skladištu u Natanzu. Stručnjaci upozoravaju da Iran ima centrifuge za obogaćivanje uranija i sposobnost uspostave novih podzemnih postrojenja.
Trump i dio njegovih saveznika smatraju da bi se materijal mogao zaplijeniti ciljanom operacijom koja ne bi znatno produljila rat i omogućila završetak sukoba do sredine travnja, navodi Wall Street Journal, pozivajući se na izvore upoznate s raspravama.
Operacija puna rizika
Trump je suradnicima dao do znanja da ne želi dugotrajan rat, dok dio njegovih najbližih savjetnika želi da se usredotoči na druga pitanja, uključujući izbore za Kongres na kojima republikanci, prema anketama, riskiraju gubitke.
No, bivši američki vojni dužnosnici i stručnjaci upozoravaju da bi operacija preuzimanja uranija silom bila iznimno složena i opasna te bi mogla izazvati snažan iranski odgovor i produljiti rat daleko izvan javno najavljenog roka od četiri do šest tjedana.
Američke snage morale bi se probiti do lokacija pod vatrom iranskih projektila i dronova. Nakon toga borbene postrojbe morale bi osigurati područje kako bi inženjeri mogli ukloniti ruševine i provjeriti postoje li mine i zamke.
Sam uranij vjerojatno se nalazi u 40 do 50 specijalnih cilindara nalik bocama za ronjenje, koje bi trebalo smjestiti u zaštitne spremnike za transport. Za to bi bilo potrebno više kamiona, rekao je Richard Nephew sa Sveučilišta Columbia i bivši američki pregovarač o nuklearnom programu Irana.
Ako u blizini ne postoji pista, trebalo bi uspostaviti improvizirani aerodrom za dopremu opreme i izvlačenje materijala. Cijela operacija trajala bi danima, a možda i tjedan dana. „Ovo nije operacija u kojoj uđeš i izađeš“, rekao je umirovljeni general Joseph Votel, bivši zapovjednik američkog Središnjeg zapovjedništva.
Postoji i diplomatska opcija
SAD bi mogao izbjeći takvu operaciju ako Iran pristane predati uranij u okviru mirovnog sporazuma. Slični transferi već su se događali. Godine 1994. SAD je iz Kazahstana uklonio obogaćeni uranij u operaciji poznatoj kao Projekt Sapphire, a 1998. SAD i Ujedinjeno Kraljevstvo sudjelovali su u uklanjanju nuklearnog materijala iz postrojenja kod Tbilisija u Gruziji.
Trump zasad javno ne otkriva hoće li narediti takvu operaciju. U subotu je na društvenim mrežama pozvao pratitelje da pogledaju emisiju na Fox Newsu u kojoj je komentator Mark Levin pozvao predsjednika da „uzme uranij“.
Istodobno, Trump pokušava postići diplomatsko rješenje, tražeći od Irana da u okviru sporazuma odustane od nuklearnog programa. Šef diplomacije Marco Rubio prošlog je tjedna rekao da SAD može ostvariti ključne ciljeve i bez kopnenih snaga.
Pentagon priprema više scenarija
Američki dužnosnici tvrde da Iran trenutačno ne obogaćuje uranij, ali bi morao dodatno povećati razinu obogaćenja i razviti bojevu glavu kako bi postao nuklearna sila. Također, Iran zasad nema interkontinentalne projektile koji mogu dosegnuti teritorij SAD-a, no prema procjeni američke obavještajne agencije, mogao bi ih razviti do 2035. ako prilagodi svoje svemirske rakete.
Dok američke snage nastavljaju napade na ciljeve u Iranu, Trump prima izvješća o izazovima potencijalne operacije preuzimanja uranija, navodi Wall Street Journal. Vojska istodobno priprema i druge opcije, uključujući raspoređivanje brzih interventnih jedinica marinaca i padobranaca iz 82. zračno-desantne divizije, koji bi mogli zauzeti strateške lokacije poput otoka uz južnu obalu Irana.
Pentagon već ima dio potrebnih kapaciteta u regiji, a razmatra i slanje dodatnih 10.000 kopnenih vojnika kako bi predsjedniku omogućio širi izbor opcija.
Na pitanje što SAD planira učiniti s iranskim obogaćenim uranijem, ministar obrane Pete Hegseth rekao je da se nada da će Teheran pristati predati ga, ali je naznačio da postoje i vojne opcije.
„Predsjednik je usredotočen na nuklearne kapacitete. Imamo niz opcija, uključujući i onu u kojoj Iran odluči odustati od njih, što bismo svakako pozdravili“, rekao je Hegseth.
„Neću ovom društvu ni svijetu govoriti što smo spremni učiniti ili koliko daleko smo spremni ići, ali opcije svakako postoje“, dodao je.
Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu? Kliknite ovdje.
