Investicija od 3000 milijardi dolara mogla bi propasti. Što onda?

Jutarnji list donosi najbolje iz The Economista – jednog od najrelevantnijih i najuglednijih svjetskih medija koji se fokusira na geopolitiku, ekonomiju, znanost i tehnologiju. Svaki tjedan donosimo analitički uvid i perspektivu o globalnim vijestima.

Sve dosad objavljene članke pročitajte ovdje

© 2025. The Economist Newspaper Limited. Sva prava pridržana.

Već sada se govori da je riječ o jednom od najvećih investicijskih „boomova“ u modernoj povijesti. Samo ove godine najveće američke tehnološke kompanije uložit će gotovo 400 milijardi dolara u infrastrukturu potrebnu za razvoj modela umjetne inteligencije (AI). Najpoznatiji svjetski proizvođači modela, OpenAI i Anthropic, gotovo svakih nekoliko mjeseci dobivaju od investitora novac, a njihova zajednička vrijednost približava se pola bilijuna dolara. Prema procjenama analitičara, do kraja 2028. ukupna svjetska ulaganja u podatkovne centre premašit će 3 bilijuna dolara.

Razmjeri tih ulaganja toliko su golemi da se nameće pitanje; što će se dogoditi kada dođe vrijeme naplate računa? Čak i u scenariju u kojem se tehnologija pokaže uspješnom, brojni će ulagači ostati kratkih rukava. Ako razvoj umjetne inteligencije ne ispuni očekivanja, posljedice bi mogle biti brze i bolne, s ozbiljnim ekonomskim i financijskim posljedicama.

Investicije se oduvijek slijevaju prema obećavajućim tehnologijama, no aktualna groznica oko umjetne inteligencije daleko je intenzivnija od većine prijašnjih boomova. Njeni zagovornici tvrde da bi razvoj umjetne opće inteligencije (AGI), modela sposobnih nadmašiti prosječnog čovjeka u većini kognitivnih zadataka, mogao biti udaljen svega nekoliko godina. Prva kompanija koja do toga dođe mogla bi ostvariti nezamislive profite. Svjesni su i investitori i inovatori da je to možda ulaganje u pogrešan model, no jednako tako znaju da bi pretjerani oprez i usporeno trošenje značili zaostajanje u utrci.

Nova praksa kupovine i plaćanja osvaja svijet

Zbog toga je pokrenuta nemilosrdna investicijska utrka u kojoj tehnološki divovi troše goleme iznose na računalnu snagu potrebnu za izgradnju najvećih modela. U igru se sve češće uključuju i akteri izvan IT sektora – od građevinskih developera do proizvođača električne energije. Najnoviji primjer je Oracle, čija je tržišna vrijednost 10. rujna snažno porasla nakon objave ambicioznih prognoza za poslovanje u cloudu vezano uz AI, što je nakratko njegovog šefa Larryja Ellisona pretvorilo u najbogatijeg čovjeka na svijetu.

Ipak, bez obzira na konačan ishod, mnogi će investitori u ovoj utrci izgubiti novac. U najoptimističnijem scenariju AGI će doista stići i otvoriti novu eru gospodarskog rasta, možda i od 20% godišnje. No i tada bi samo mali broj dioničara ostvario astronomske profite, dok će većina morala snositi velike gubitke.

Iako su predviđanja o budućnosti umjetne inteligencije uglavnom grandiozna, vrijedi razmotriti i prizemnije scenarije. Povijest pokazuje da tehnologija rijetko napreduje linearnim putem. Kada se u Americi u 19. stoljeću na kraju pojavila izmjenična struja, kompanije koje su se kladile na istosmjerni sustav brzo su pale u drugi plan i bile prisiljene na konsolidaciju. Slična sudbina mogla bi zadesiti i današnje tvrtke koje se klade na AI. Današnji investitori uvjereni su da će pobjednici biti oni koji mogu pokretati najveće i najmoćnije modele. No trendovi na tržištu sugeriraju da korisnici sve češće biraju manje jezične modele – što bi moglo značiti da golema računalna snaga, u koju se sada slijevaju milijarde, na kraju i nije presudna.

Druga mogućnost je da usvajanje AI-ja bude sporije i teže nego što optimisti očekuju. Tehničke poteškoće, nedostatak električne energije ili tromost uprava mogle bi značajno usporiti širenje tehnologije. Ako prihodi od umjetne inteligencije podbace u odnosu na očekivanja, investitori i kreditori mogli bi izgubiti volju za financiranje golemih projekata. To bi usporilo priljev kapitala, a dio startupova, već opterećenih gubicima, mogao bi jednostavno nestati sa scene.

Nova era globalnog kriminala

Kako bi izgledalo jedno takvo „hlađenje“ u AI sektoru? Za razliku od prošlih tehnoloških manija, ovaj bi put ne bi mnogo toga ostalo. Nakon željezničke groznice u 19. stoljeću Britaniji su ostali kilometri pruga, tuneli i mostovi koji se i danas koriste. Mreže optičkih vlakana izgrađene u vrijeme dot-com booma i dalje prenose globalne podatke. Za razliku od željeznica ili internetske infrastrukture, umjetna inteligencija možda neće ostaviti jednako dugotrajan fizički trag. Zgrade podatkovnih centara i dodatni energetski kapaciteti izgrađeni zbog AI-ja mogli bi se s vremenom prenamijeniti – primjerice, služiti za pohranu drugih vrsta podataka ili za opskrbu industrije energijom. No glavnina današnje potrošnje usmjerena je na servere i specijalizirane čipove. To su skupi i kratkotrajni resursi čiji je životni vijek svega nekoliko godina, jer ih vrlo brzo zamjenjuju novije i moćnije generacije hardvera.

Dobra je vijest da bi današnji financijski sustav vjerojatno mogao podnijeti udar.

Povijest pamti brutalne tehnološke slomove: nakon pucanja britanskog željezničkog balona 1860-ih banke su ostale s golemim gubicima, što je izazvalo kreditnu krizu. Današnja situacija zasad je bitno drukčija, većinu ulaganja u podatkovne centre financirali su sami tehnološki divovi.

Istina, kompanije poput Mete počinju se oslanjati i na zaduživanje kako bi pokrile sve ambicioznije planove. No zahvaljujući profitabilnim poslovnim modelima i čvrstim bilancama, i dalje imaju dovoljno novca za ulaganja. Štoviše, kredit im rado osiguravaju fondovi privatnog kapitala, koje pune bogati pojedinci i institucije, a ne obični štediše. Startupe umjetne inteligencije, pak, podupiru fondovi rizičnog kapitala i državni investicijski fondovi, dovoljno kapitalizirani da prežive i znatne gubitke.

Unatoč tome, slabe točke ipak postoje. Što se investicijski val više širi, financijske strukture postaju rizičnije, a u igru ulaze i prezadužene kompanije. Posebno zabrinjava energetski sektor: elektroprivrede su pod golemim pritiskom da povećaju ulaganja i osiguraju dovoljno električne energije za potrebe AI-ja. Ako to učine bez mjere, jedna prezadužena tvrtka lako bi se mogla naći na rubu pucanja.

Ima li SAD dovoljno struje da prati razvoj svoje najvažnije tvrtke?

Ni američko gospodarstvo ne bi ostalo imuno na takav scenarij. Procjene govore da je AI boom u posljednjih godinu dana generirao čak 40% ukupnog rasta BDP-a, što je izniman rezultat za sektor koji čini tek nekoliko postotaka ukupne proizvodnje. No ako se investicijski projekti uspore ili napuste, to će se brzo odraziti na realnu ekonomiju: gradit će se manje podatkovnih centara, manje će se zapošljavati, a posla će biti manje i za čitav niz pratećih industrija.

Mogući pad burzovnih valuacija mogao bi dodatno pogoršati situaciju. Kako su dionice AI kompanija posljednjih godina eksplodirale, portfelji investitora tako danas ovise o šačici tehnoloških giganata. Kućanstva su pritom izloženija dionicama nego što su bila uoči dot-com krize 2000. Ako cijene počnu padati, povjerenje i potrošnja mogli bi naglo oslabjeti. Siromašniji bi bili relativno zaštićeni jer ionako posjeduju malo dionica, no upravo su bogatiji Amerikanci protekle godine najviše poticali potrošnju. Ako i oni smanje trošenje, gospodarstvo bi moglo osjetno oslabjeti.

Ako umjetna inteligencija ispuni velika obećanja, otvorit će se novo poglavlje ekonomske i tehnološke povijesti. No ako se to ne dogodi, sama priča o rizičnoj AI utrci zasigurno će naći svoje mjesto u udžbenicima budućnosti.