Svijetu prijeti naftna kriza kao ona iz 1970-ih

Suočeni smo s „najvećom prijetnjom energetskoj sigurnosti u povijesti čovječanstva“, izjavio je početkom tjedna Fatih Birol, čelnik Međunarodne agencije za energiju (IEA), u australskom Nacionalnom press klubu. On smatra da je kriza na Bliskom istoku teža od naftnih šokova iz 1973. i 1979. zajedno.

„Tada je nedostajalo oko pet milijuna barela nafte dnevno“, rekao je Birol. „Danas je riječ o jedanaest milijuna barela dnevno, što je više nego tijekom oba velika naftna šoka zajedno“, pojasnio je. Situaciju na tržištu plina ocjenjuje jednako sumornom i ističe da se, u usporedbi sa stanjem nakon ruskog napada na Ukrajinu 2022. godine, količina plina koja nedostaje na svjetskoj razini udvostručila.

Sedamdesetih godina prošlog stoljeća smanjena ponuda dovela je do rasta cijena nafte, a time i ostalih dobara, što je u konačnici izazvalo inflaciju. Istovremeno su industrijska proizvodnja i gospodarski rast u razvijenim zemljama pali. Njemačka je tada ušla u stagflaciju, stanje u kojem se istodobno javljaju stagnacija gospodarstva i inflacija.

Cijene nisu rasle tako naglo kao 1970-ih

Zbog trenutnog rata s Iranom, ponuda nafte pala je za otprilike osam posto uslijed zatvaranja Hormuškog tjesnaca. „Nekad je globalna ponuda nafte pala za samo oko pet posto. U tom smislu, današnji šok je zapravo izraženiji nego 1973. i 1974.“, kaže Klaus-Jürgen Gern s Instituta za svjetsko gospodarstvo u Kielu.

Ipak, ključna je razlika, prema Gernu, u tome što su cijene nafte tada višestruko porasle. „Od 1973. do 1974. cijena nafte učetverostručila se. Godine 1979. ponovno se utrostručila“, rekao je ovaj ekonomist za DW. Iako je embargo ukinut početkom 1974. i ponuda se čak povećala, OPEC je održavao visoke cijene do kraja desetljeća, što je imalo goleme posljedice za svjetsko gospodarstvo.

Danas je situacija drukčija. „Povremeno smo i ranije viđali cijene nafte iznad 100 dolara, posljednji put nakon ruske invazije na Ukrajinu“, kaže Gern, dodajući da su takve razine dosegnute i 2007., 2008. te nakon 2011. godine. „Dakle, ovo nije neki potpuno novi svijet“, nastavlja Gern. „Sedamdesetih je bilo drukčije. Tada su se zemlje potrošači suočile s cijenama kakve do tada nisu poznavale“, a nitko nije znao koliko će dugo ostati visoke.

Osim toga, trenutno visoke cijene posljedica su pada ponude zbog blokade Hormuškog tjesnaca i zatvaranja postrojenja, a ne zbog ratnih šteta koje bi onemogućile proizvodnju. Stoga se može pretpostaviti da će se i ponuda i cijene vratiti na predratne razine nakon završetka sukoba, smatra Gern. Istraživački odjel Deutsche Banka također navodi da tržišta još uvijek ne računaju na produljeni naftni šok.

Oštećena energetska infrastruktura

Ipak, određena šteta već je nastala. Više od 40 energetskih postrojenja u devet zemalja Bliskog istoka teško je oštećeno u iranskim napadima, napominje Birol. Čak i kad bi rat završio i brodovi ponovno mogli ploviti Hormuškim tjesnacem, trebalo bi „puno vremena“ da se oštećena ili zatvorena naftna i plinska polja vrate u pogon. „Za neka će trebati šest mjeseci, za druga znatno duže“, rekao je Birol za Financial Times.

Katar je, primjerice, objavio da bi iranski napadi na najveći svjetski kompleks za ukapljeni prirodni plin (LNG) mogli smanjiti njegove isporuke za 17 posto u razdoblju od tri do pet godina.

Christoph Rühl sa Sveučilišta Columbia u New Yorku relativizira te izjave. On smatra da ćemo se suočiti s ozbiljnom krizom samo ako blokada Hormuškog tjesnaca potraje mnogo dulje i ako bude uništeno više naftnih postrojenja. Što se tiče Katara, Rühl ističe da ta zemlja čini oko 20 posto svjetske opskrbe plinom, pa bi, prema njegovoj procjeni, šteta u Kataru utjecala na samo četiri posto globalne opskrbe.

Tržište je danas otpornije

Situaciji pridonosi i činjenica da je tržište nafte danas znatno raznolikije nego 1970-ih. Dok su zemlje OPEC-a 1973. isporučivale više od polovice svjetske sirove nafte, njihov je udio sada pao na nešto više od 36 posto. SAD, koje su i tada bile najveći proizvođač, danas su tu poziciju učvrstile te su u posljednjih deset godina značajno povećale proizvodnju, osiguravši gotovo svu (90 posto) dodatnu ponudu na svjetskom tržištu.

Unatoč naftnim krizama koje su bolno pokazale ovisnost Zapada o Bliskom istoku, potražnja za naftom nastavila je rasti. Dok je 1973. globalna ponuda iznosila manje od 60 milijuna barela dnevno, do 2022. dosegla je gotovo 94 milijuna barela dnevno.

Kako bi se osigurala opskrba, uvedene su izvanredne mjere i povećane su rezerve nafte. Prema podacima IEA-e, globalne rezerve nafte početkom ove godine dosegnule su najvišu razinu od veljače 2021. – 8.2 milijarde barela. Te rezerve omogućuju ublažavanje trenutnih poremećaja. Dio je već pušten u promet kako bi se manjak nafte s Bliskog istoka smanjio s 11 na 8 milijuna barela dnevno. Uz to, SAD je privremeno obustavio sankcije protiv ruske i iranske nafte koja se već nalazi na moru.

Commerzbank Research tvrdi da su upravo rezerve spriječile daljnji rast cijena nafte. Tijekom proteklog desetljeća, države članice IEA-e također su stvorile znatne rezerve plina kako bi ublažile moguće nestašice.

Sve ovisi o trajanju rata

„Na temelju komercijalnih i strateških zaliha zemalja OECD-a, gubitak isporuka nafte kroz Hormuški tjesnac mogao bi se nadoknađivati otprilike devet mjeseci“, rekao je za DW Carsten Fritsch, analitičar Commerzbanke. Dodao je da je i Kina stvorila rezerve koje bi mogle pokriti njezine potrebe za uvozom s Bliskog istoka tijekom otprilike sedam mjeseci.

Nitko ne zna koliko će rat s Iranom trajati. Iako je američki predsjednik Donald Trump nedavno izjavio da su vođeni „produktivni“ razgovori s Iranom, Teheran je to demantirao. Zbog toga je dugoročni razvoj opskrbe naftom i plinom krajnje neizvjestan.

Čak i ako situacija nije tako loša kao 1970-ih, gospodarstvo je već osjetilo posljedice rata. „Vidjet ćemo dvije stvari: inflacija će kratkoročno porasti, a proizvodnja će se smanjiti jer će se potrošnja nafte reducirati gdje god je to moguće“, kaže Gern.

Iako vozila i dalje prometuju njemačkim autocestama, neke su zemlje već uvele mjere štednje. Pakistan je, primjerice, pozvao navijače svog najvažnijeg turnira u kriketu da ostanu kod kuće i gledaju utakmice na televiziji kako bi uštedjeli gorivo. Pakistanska Superliga, najveći sportski događaj u zemlji, tako će ove godine biti pretežno virtualni događaj.