Rusi u Kupjansk ulaze kroz podzemne cijevi. „Životni vijek kad izađu im je 10 minuta“

„Ali obično je to 10 minuta, i to je to“, kaže „Tovstij“, glavni narednik satnije ukrajinske brigade Hartija, na zapovjednom mjestu u sjeveroistočnoj Harkivskoj oblasti.

Tovstij promatra snimke drona uživo koje prikazuju scenu koja se ponavlja mjesecima – ruski vojnici izlaze iz napuštenih cjevovoda u pokušaju infiltracije u ukrajinske linije.

U novoj eri bojišta kojim dominiraju dronovi, ruska vojska koristi opsežan sustav podzemne infrastrukture iz sovjetskog doba kao rutu za napredovanje postrojbi zaštićenu od bespilotnih letjelica, piše The Kyiv Independent.

„U današnjem ratu dronova zapravo se ne može hodati po tlu, pa se sve radi pod zemljom“, objašnjava Tovstij. No, sigurnost cjevovoda traje samo do određene točke.

Mjesecima je brigada Hartija uključena u, kako zapovjednici opisuju, beskrajnu borbu nadziranja izlaznih rupa na cijevima, eliminiranja Rusa koji se pojave, zatrpavanja rupa, a zatim traženja sljedeće izlazne točke. Unatoč ogromnim gubicima i strašnim uvjetima u samim cijevima, Rusija i dalje gura ljude kroz njih.

Pakleni uvjeti u tunelima

Ruski vojnici koje Tovstij promatra kreću se prema Kupjansku, strateški važnom gradu udaljenom samo 40 kilometara od ruske granice. Zbog svog cestovnog i željezničkog čvorišta, grad su okupirale ruske snage u prvim danima invazije u veljači 2022., prije nego što je oslobođen u rujnu iste godine. Rusija ga od tada pokušava ponovno zauzeti.

Posljednjih godinu dana ruski vojnici koriste četiri napuštena plinovoda koja se spajaju u dva preko rijeke Oskil.

Plinovod Šebelinka-Ostrogožsk, izvorno izgrađen za transport plina iz Harkivske oblasti u Rusiju, povezuje ruski okupirani teritorij na istočnoj obali s ukrajinskom pozadinom na području Kupjanska. Taktiku infiltracije cjevovodima ruske su postrojbe primijenile duž cijele fronte, od Avdiivke u Donjeckoj oblasti do Sumske oblasti na sjeveroistoku, kao i u ruskoj Kurskoj oblasti.

„Cjevovodi mogu biti učinkovita lokalna strategija za izazivanje pomutnje“, rekao je Pasi Paroinen, analitičar finske skupine Black Bird Group.

Cijevi koje vode do Kupjanska promjera su samo 1 do 1.2 metra, a vojnici moraju puzati 15 kilometara kako bi došli do ukrajinskih linija. Prema zapovjednicima brigade Hartija, neki unutra provode mjesece čekajući da se prikupe ljudi i materijal.

„Ljudi ondje umiru“, kaže zamjenik zapovjednika brigade s pozivnim znakom „Abat“. „Jednostavno ih ubace unutra, a oružje im je ljepljivom trakom pričvršćeno za leđa kako ga ne bi izgubili.“ Prošle godine su se pojavili izvještaji da moskovski vojnici koriste posebno dizajnirane klupe na kotačima i električne romobile za kretanje unutar cjevovoda.

Ruski neovisni medij Astra objavio je videozapis vojnika koji opisuje kaos unutar cijevi u Kurskoj oblasti, tvrdeći da su se „deseci vojnika ugušili, počinili samoubojstvo ili umrli u panici i deliriju“. „Ljudi su ondje ludjeli. Jedan se upucao. Drugi je uperio strojnicu u sebe. Treći si je razbio glavu“, kaže vojnik u videu.

Ukrajina stabilizira prijetnju

Taktika je u početku djelovala. Ruske postrojbe uspjele su se u rujnu 2025. kroz cjevovode infiltrirati u sjeverna predgrađa Kupjanska. Uslijedila je ukrajinska protuofenzivna operacija koja je potisnula ruske snage, a predsjednik Volodimir Zelenski posjetio je grad u prosincu 2025.

Od tada je Ukrajina naučila uvelike stabilizirati prijetnju iz cjevovoda, što je dio širih ukrajinskih uspjeha posljednjih mjeseci koji su počeli preokretati situaciju u korist Kijeva.

Prijetnja od ruske infiltracije u sektoru Kupjanska bila je „zapravo nekontrolirana“, ali Ukrajina je od tada zatvorila određene dionice i bolje razumije rute, kaže zapovjednik satnije bespilotnih sustava u brigadi Hartija, s pozivnim znakom „Druid“.

U međuvremenu, Rusija nije promijenila svoju strategiju. Prema umirovljenom general-bojniku australske vojske Micku Ryanu, ruska vojska i dalje se oslanja na skupu strategiju teškog pješaštva kako bi postupno iscrpila ukrajinsku obranu.

„Ukrajina je razvila učinkovitija rješenja za ključne ruske prednosti, a to su veće ljudstvo i veća industrijska proizvodnja, i to počinje štetiti Rusiji“, rekao je Ryan. „Sve su to mali dijelovi slagalice koji mi govore da bismo se mogli približavati prekretnici ako Ukrajina nastavi ići u ovom smjeru.“ No, održavanje prednosti u ovoj borbi je intenzivan proces.

Beskrajna borba za Kupjansk

Izlazeći jedan po jedan iz malih otvora, često bez opreme, ruski vojnici često izgledaju omamljeno od udisanja kemijskih ostataka unutar cjevovoda, kaže Tovstij. Nakon 15-kilometarskog puzanja, vojnici se „samo nasumično kreću“ bez određenog cilja, a samo ih ruski dron pokušava voditi, dodaje.

Nakon više od pola godine suprotstavljanja ovoj ruskoj taktici, Tovstij kaže da on i njegovi ljudi sada „100 posto“ znaju gdje čekati da ruski vojnici ispužu. „Neprijatelj to također zna, ali iz nekog razloga, oni i dalje pokušavaju puzati naprijed iznova i iznova.“

Rusija također nastavlja slati postrojbe preko rijeke Oskil čamcima ili hodajući preko zategnutih sajli. Prema Abatu, omjer ruskih vojnika koji pužu kroz cijevi ili prelaze rijeku drugim sredstvima je otprilike 1:1. Tvrdi da oko 95% ruskih postrojbi koje pokušavaju prijeći rijeku, uključujući i kroz cjevovode, biva ubijeno ili ranjeno.

„Bez obzira na to koliko postrojbi izgube, nastavit će udarati glavom o zid do kraja za Kupjansk“, dodao je, opisujući situaciju kao „kost u grlu“.

„Ruska taktika je noćna mora za Ukrajince koji se brane“

Glavni problem je što je cjevovod „gotovo nemoguće“ uništiti, kaže Abat. Objašnjava da čak i ako ukrajinski zračni napad napravi rupu, ruske postrojbe jednostavno kopaju oko nje. Topništvo također nije opcija jer su ukrajinski pješački položaji preblizu, pa posao ostaje dronovima koji nemaju vatrenu moć za trajnu štetu.

„Pojavi se rupa – zatvori se, zatrpa zemljom i digne u zrak. Sto metara dalje može se pojaviti druga rupa, a nakon toga još jedna deset metara dalje“, kaže Druid. „Dakle, nemamo mogućnost trajno zatvoriti rupe“, zaključuje.

Dok neki analitičari vide znakove da se inicijativa u ratu naginje u korist Ukrajine, drugi su skeptičniji. Austrijski stručnjak za ratovanje Tom Cooper smatra da je ukrajinska vojska davno trebala riješiti problem cjevovoda, primjerice ugradnjom senzora za otkrivanje pokreta.

„Ukrajinske postrojbe moraju nadzirati sve moguće cjevovode, i to iza prve crte bojišnice, unatoč nedostatku ljudstva. Potrebne su im dodatne postrojbe koje nemaju da bi pokrile i dubinu terena“, rekao je Cooper. „Mislim, to je noćna mora s njihove točke gledišta.“