Kako prepoznati tekst koji je napisala umjetna inteligencija
The Economist

Ilustracija
Mathieu Thomasset/Hans Lucas Via Afp

HEROJ MARIUPOLJAČetiri zapovijedi po Drapatiju: Ukrajinski general ima plan kako pobijediti Putinovu armiju

PROJEKT MAVENKrenulo je s neonacistima, sada iza svega stoji zloglasna tvrtka: Kako je nastalo najopasnije oružje današnjice
Jutarnji list donosi najbolje iz The Economista – jednog od najrelevantnijih i najuglednijih svjetskih medija koji se fokusira na geopolitiku, ekonomiju, znanost i tehnologiju. Svaki tjedan donosimo analitički uvid i perspektivu o globalnim vijestima.
Sve dosad objavljene članke pročitajte ovdje
© 2026. The Economist Newspaper Limited. Sva prava pridržana.
Može pisati prozu, poeziju i novinske tekstove. Zastrašujuće je svestran. Jednako može oponašati Shakespeareove sonete ili jeftini ljetni roman, sažetu prozu Ernesta Hemingwaya ili vam pak dati upute za otključavanje mobitela. Izvanredne je brzine, izbacuje tisuće riječi u minuti. Hemingway ih je rijetko napisao toliko u jednom danu, a za to su mu trebale velike količine alkohola.
Tekstovi koje proizvodi umjetna inteligencija posvuda su oko nas: u elektroničkoj pošti, na LinkedInu, a prema jednoj procjeni sudjeluju u izradi više od trećine novih internetskih stranica. Veliki jezični modeli pomažu studentima pisati eseje, a vjerojatno pomažu i znanstvenicima.
Veliki jezični modeli imaju svoje stilske osobitosti. Smatra se da često koriste duge crtice te riječi poput „maksimizirati“. No tekstovi koje stvara umjetna inteligencija ne može se detektirati jednom riječju ili izrazom.
Nije lako
Prepoznati tekst koji je napisala umjetna inteligencija nije jednostavno. Dijelom zato što nekoliko karakterističnih riječi ili crtica nije dovoljno kao dokaz. Različiti modeli pišu na različite načine. Ne postoji jedinstven stil pisanja umjetne inteligencije, objašnjava Karolina Rudnicka, lingvistica sa Sveučilišta u Gdanjsku u Poljskoj, baš kao što ne postoji ni jedinstven stil ljudskog pisanja. Pisci imaju svoje osobitosti – primjerice, Emily Dickinson obožavala je duge crtice – pa ih mogu koristiti i chatbotovi.
Postoje online detektori koji navodno prepoznaju tekstove koje su napisali veliki jezični modeli. No takvi detektori često daju lažno pozitivne rezultate, a pritom ne objašnjavaju na temelju čega su zaključili da je tekst napisala umjetna inteligencija. Istraživači su pokušavali prepoznati tekstove koje je napisala umjetna inteligencija i analizirajući sumnjive riječi ili uspoređujući radove nastale prije i nakon što su veliki jezični modeli postali javno dostupni. No i takvi pristupi imaju nedostatke, ponajprije zato što je teško razlučiti što je posljedica umjetne inteligencije, a što dio šireg razvoja jezika.
Obilježja pisanja umjetne inteligencije mogu se otkriti usporedbom tekstova koje su napisali ljudi i onih koje su stvorili modeli. Za to je, međutim, potrebno imati prepoznatljiv uzorak ljudskog pisanja. The Economist se zato odlučio za tekstove za koje sa sigurnošću zna da su ih napisali ljudi i koje će čitatelji lako prepoznati – vlastite članke. Osmislili su istraživanje u kojem su od vodećih velikih jezičnih modela – OpenAI-jeva ChatGPT-a, Anthropicova Claudea, Googleova Geminija i xAI-jeva Groka – zatražili da napišu vlastite verzije njihovih članaka, bez pretraživanja interneta.
Tako je nastao korpus ljudskih i računalno generiranih tekstova, koji su uspoređeni na ukupno 55.940 rečenica i 1,2 milijuna riječi. Kako bi bili sigurni da prepoznaju obilježja umjetne inteligencije, a ne specifičnosti vlastitog stila, istraživači su AI tekstove usporedili i s novinarskim tekstovima CNN-a, The New York Timesa i The Washington Posta. Dodatnu provjeru omogućili su ulomci iz uspješnih romana objavljenih između 1950. i 2022. godine.
Iznenađenje
Rezultati su iznenadili istraživače. Tekstove koje piše umjetna inteligencija moguće je razlikovati po izboru riječi i interpunkcije, ali i po strukturi rečenica i odlomaka. No ta obilježja nisu ona koja bi većina očekivala, dijelom zato što se stil pisanja velikih jezičnih modela mijenjao sa svakim novim ažuriranjem softvera. Ipak, takvim tekstovima nedostaju jasnoća i elegancija, a nerijetko djeluju šablonski.
Prije svega, obratite pozornost na riječi kojima se AI koristi; sve češće poseže za višesložnim riječima poput „značajan“, „sve više“ ili „posljedice“. Koriste i više rijetkih izraza, poput „međuovisnost“ ili „reindustrijalizacija“, kao i znanstveni žargon poput „parametar“ i „metodologija“. Skloni su pretvaranju glagola u imenice. Svi veliki jezični modeli obuhvaćeni istraživanjem pokazuju takve sklonosti, no one su posebno izražene kod Geminija i Claudea. George Orwell kritizirao je autore koji „jednostavne tvrdnje zaodijevaju“ kompliciranim riječima i stručnim žargonom kako bi zvučali pametnije. Čini se da se tako funkcionira i umjetna inteligencija: u njezinim se tekstovima češće pojavljuju latinske riječi nego u tekstovima koje pišu ljudi.
Vrijedi paziti i na interpunkcije. Mnogi vjeruju da veliki jezični modeli pretjerano koriste duge crtice, no nakon posljednjih nadogradnji to više nije točno. Danas samo Claude rabi duge crtice češće od ljudskih autora, dok ih ChatGPT koristi osjetno manje nego bilo koji drugi autor obuhvaćen istraživanjem. Ljubitelji dugih crtica mogu, dakle, odahnuti i slobodno ih ponovno koristiti. Pouzdaniji znak da je tekst napisala umjetna inteligencija zapravo je oskudna interpunkcija. Veliki jezični modeli u tome pomalo podsjećaju na Jamesa Joycea: rjeđe koriste zareze i točke sa zarezom, a zagrade gotovo uopće ne upotrebljavaju. Dijelom je to zato što pišu duže rečenice, a dijelom zato što gotovo nikada ne citiraju stručnjake.
Na kraju, pogledajte kako su oblikovane rečenice. One koje pišu veliki jezični modeli u pravilu su duge, a odlomci rijetko sadrže kratke, upečatljive rečenice koje razbijaju ritam. Prilično jednolično. Kada žele unijeti malo živosti, modeli često posežu za retoričkim figurama. Najdraže su im konstrukcije poput „ne X, nego Y“, „ne samo…, nego i…“ te takozvano „pravilo trojke“ – grupiranje ideja u tri dijela kako bi zvučale uvjerljivije i pamtljivije. (Upravo smo to učinili u prethodnoj rečenici.) ChatGPT i Claude takve obrasce koriste češće od ostalih modela, ali i od ljudskih autora.
Istraživanje pokazuje da se sa svakom novom nadogradnjom stil pisanja umjetne inteligencije sve više približava ljudskom. A uče nevjerojatno brzo. Još donedavno ChatGPT je u gotovo svakoj rečenici koristio dugu crticu. Kada je autor članka stariju verziju modela upitao misli li da umjetna inteligencija pretjeruje s tom interpunkcijom, odgovor je glasio: „Ha — odlično pitanje!“ Postavi li mu isto pitanje danas, odgovorit će znatno suzdržanije: „Najbolje ih je koristiti štedljivo“.
