Iz Ukrajine stižu nove ubojite mašine: ‘Europa bi se trebala zapitati‘
The Economist

Ilustracija, pripadnica ukrajinske 412. brigade bespilotnih sustava, poznate kao „Nemesis”, koja je zaslužna za šestinu svih obaranja ruskih dronova
Genya Savilov/afp/profimedia

KOREKCIJA STIŽEIndustrija lažnog mesa je bujala. Sada svima pada apetit

NOVI TRENDJedan od temelja europskih država sada se širi SAD-om
Jutarnji list donosi najbolje iz The Economista – jednog od najrelevantnijih i najuglednijih svjetskih medija koji se fokusira na geopolitiku, ekonomiju, znanost i tehnologiju. Svaki tjedan donosimo analitički uvid i perspektivu o globalnim vijestima.
Sve dosad objavljene članke pročitajte ovdje
© 2025. The Economist Newspaper Limited. Sva prava pridržana.
Jedva da i sami mogu povjerovati kako su ovdje. Na tajnom poligonu za obuku sjeverno od Kijeva skupina dobrovoljaca uči osnove obaranja dronova. Eksperiment pokušava oživjeti improvizacijski duh iz prvih tjedana rata. Ta postrojba koju sačinjavaju grafički dizajneri, glumci, odvjetnici i jedan neurolog, više podsjeća na planinarsku udrugu nego na elitnu gardu. No ovi dobrovoljci osjećaju da imaju dužnost braniti svoje domove. „Pripremamo se dok još možemo“, kaže nova regrutkinja Oleksandra Azarkina, bivša zamjenica ministrice infrastrukture. „Ne znamo što donosi sutra.“
Ukrajinska obrana od dronova Shahed jedna je od ključnih točaka rata. Ti izvorno iranski, modernizirani dronovi Rusiji služe kao jeftina i precizna zamjena za rakete. Zajedno s lakšim modelom Geran, koji se često koristi kao mamac ili za izviđanje, čine okosnicu ruske kampanje usmjerene na uništavanje ukrajinskog gospodarstva i elektroenergetske mreže. Dugo je Ukrajina teško pronalazila učinkovite protumjere. Sada se to mijenja: presretački dronovi nameću se kao isplativa obrana.
Tri popularna modela
Dron koji dobrovoljci testiraju (P1-SUN tvrtke Skyfall) jedan je od tri najpopularnija modela. Nalazi se negdje između kvadrokoptera (vrsta drona koja ima četiri propelera) i mini-rakete. Kada se meta identificira, pilot polijeće okomito, a zatim letjelicu nagne pod kutom od 90 stupnjeva tako da naprijed ide njezin metku sličan nos. Može dosegnuti brzinu od 350 kilometara na sat, što je dovoljno brzo da sustigne ruske dronove na propelerski pogon. U vrhu je smješteno malo eksplozivno punjenje, ali često je dovoljan i sam udar. Učinkoviti su ako nema jakog vjetra ili kiše te ako nebo nije zasićeno elektroničkim ometanjem.
Ukrajina je na korak do mira ili – uništenja
Napredniji presretači djelomično su autonomni. Dron Merops, koji proizvodi tvrtka što ju je osnovao Eric Schmidt, bivši čelnik Googlea, treba samo dovesti u vizualni domet mete; nakon toga napad izvodi automatski. Posade ga izuzetno cijene. Trenutačni favorit je domaće razvijeni Sting, koji košta oko 2.000 dolara, što je manje od polovice konkurentskih modela. No dostupnost i trošak najveći su problemi, kaže potpukovnik Pavlo Verhovod iz 25. zračno-desantne brigade: „Nema smisla oboriti 100% neprijateljskih dronova ako presretač košta više od mete.“
Zapovjednici kažu da je ta igra mačke i miša dovela do razvoja vještina kojima bi se moglo nadjačati većinu zapadnih vojski. Rusi svakih nekoliko mjeseci prilagođavaju dronove i taktike. Kada su shvatili da Merops napada odozdo, koristeći nebo kao pozadinu za uočavanje cilja, Shahedi su počeli letjeti niže. Kasnije su uveli manevre svakih nekoliko minuta kako bi zbunili algoritme. Inženjeri koji proučavaju oborene letjelice tvrde da su dronovi koristili ukrajinske mobilne i Wi-Fi mreže za navigaciju, oslanjajući se na inercijske sustave za „skakanje” između čvorova kada bi bili ometani. Ukrajina je donekle uspjela poremetiti tu taktiku, a nedavni ruski pokušaj prelaska na Starlink uređaje možda je bio upravo odgovor na tu promjenu.
Čak i prije nego što je Elon Musk početkom veljače Rusiji ograničio pristup svojim satelitima, Ukrajina je već počela preokretati situaciju. U siječnju, godinu dana nakon uvođenja presretačkih dronova, srušila je rekordnih 1.704 Shaheda, odnosno polovicu svih lansiranih. Oko 70% presretanja izvedeno je dronovima. Ostatak je oboren skupljom kombinacijom borbenih zrakoplova, helikoptera i projektila.
Brigada Nemesis
Najprominentnija ukrajinska jedinica je 412. brigada bespilotnih sustava, poznata kao „Nemesis”, koja je zaslužna za šestinu svih obaranja. Djelujući izvan klasične vojne birokracije, Nemesis je automatizirao sve procese, od borbenih operacija do administracije. „Radimo kao startup“, kaže potpukovnik Artem Bilenkov, načelnik stožera postrojbe i bivši financijski analitičar. „Brzo pogriješimo, izgradimo novi prototip, testiramo i skaliramo. Ili, ako odlučimo, spremimo ga u ladicu i idemo dalje.“
Novi tim u ukrajinskom ministarstvu obrane, predvođen 35-godišnjim tehnološkim čudom od djeteta Mihailom Fedorovom, pokušava takav model proširiti na cijele oružane snage. Na konferenciji za novinare 23. veljače ministar je predstavio trodijelnu viziju kako Ukrajina može ponovno preuzeti inicijativu na bojištu. „Zatvaranje neba” njegov je prvi prioritet. Preostala dva stupa, povećanje ruskih gubitaka i pritisak na rusko gospodarstvo, osmišljeni su kako bi rat Vladimira Putina učinili besmislenim. Ukrajinski zapovjednici uvjereni su da se mogu nositi s ovom generacijom ruskih dronova. „Glavno je pitanje skaliranje“, kaže potpukovnik Bilenkov.
Uskoro bi mogao izbiti možda i najbrutalniji rat
No malo tko očekuje da će protivnik mirovati. Vojska se već susrela s prvim eksperimentalnim mlaznim dronovima, koji brzinom od 400 do 500 kilometara na sat lete brže od sadašnjih presretača. Postoje i slučajevi ruskih dronova koji djeluju u malim rojevima. Ako se ti projekti prošire, bit će potrebni novi odgovori.
Oleksij Hončaruk, bivši premijer i predsjednik stručnog vijeća Nemesisa, kaže da se moć dronova povećava eksponencijalno. „Svake godine dron postane upola manji, po veličini kao i po cijeni, a doseg mu se udvostruči“, kaže. Uskoro Shahedi možda više neće biti samo oružje, nego platforme s kojih će se u gradove lansirati manji dronovi. Rusija već koristi Shahede za lansiranje FPV (first-person view) dronova u blizini bojišnice. To će, vjeruje Hončaruk, zahtijevati nove obrane: zidove presretačkih dronova koji se automatski lansiraju čim se prijetnja otkrije, bez potrebe za timovima pilota. „Možda zvuči kao znanstvena fantastika, ali mi se za to pripremamo“, kaže. „Europljani bi se trebali zapitati čine li i oni isto.“
