Ljudi su sve manje inteligentni. Zašto?

TIJEKOM gotovo cijelog 20. stoljeća znanstvenici su bilježili dosljedan rast rezultata na testovima inteligencije, što je fenomen poznat kao Flynnov efekt. Prosječan IQ rastao je otprilike tri boda po desetljeću, a to se tumačilo poboljšanjima u prehrani, obrazovanju, zdravstvu i općoj stimulaciji okoline.

No, taj trend više nije jednoznačan. Posljednjih nekoliko desetljeća sve je više pokazatelja da je Flynnov efekt stao, a u nekim dijelovima svijeta čak je postao negativan.

Preokret Flynnova efekta

Jedna od najdetaljnijih studija o tom fenomenu provedena je u Norveškoj, gdje su znanstvenici analizirali podatke više od 730.000 muškaraca koji su služili vojsku između 1970-ih i 2009. godine. Rezultati su pokazali da se IQ povećavao do sredine 1990-ih, nakon čega je počeo padati. Autori studije objavljene u PNAS-u zaključili su da se pad ne može objasniti genetskim promjenama, već čimbenicima okoliša i odgoja.

Slični trendovi zabilježeni su i u drugim zemljama poput Danske, Finske, Francuske i Ujedinjenog Kraljevstva. Studija objavljena u časopisu Intelligence pokazala je da je od 1990-ih naovamo došlo do pada rezultata testova inteligencije u različitim kognitivnim područjima.

Što kažu PISA testovi?

Još jedan izvor koji potvrđuje ovu tendenciju su PISA testovi koje provodi OECD svake tri godine među 15-godišnjacima diljem svijeta. Najnoviji ciklus iz 2022. pokazao je pad u matematici, čitanju i znanosti u brojnim razvijenim zemljama, uključujući Njemačku, Francusku, Island i Sloveniju.

Ovaj pad se u izvješćima PISA-e povezuje s više čimbenika – od utjecaja pandemije na gubitke u nastavi do dugoročnih obrazovnih reformi koje su, kako se čini, istisnule sustavno razmišljanje i analizu u korist fleksibilnijih, ali i plićih oblika učenja.

Slične trendove bilježe i američki SAT i ACT testovi, kao i vojna testiranja u SAD-u. U najnovijem izvješću američkog Ministarstva obrane navodi se smanjenje udjela kandidata koji zadovoljavaju osnovne kognitivne kriterije za služenje u oružanim snagama.

Što bi mogao biti uzrok?

Čimbenici koji bi mogli utjecati na ovaj trend su brojni. Iako nijedan sam po sebi ne objašnjava pad, njihova bi kombinacija mogla pružiti neko tumačenje:

• Promjene u obrazovanju – mnoge reforme stavile su naglasak na „meke“ vještine i grupni rad, a manje na analitičko razmišljanje i dubinsko učenje.
• Digitalna distrakcija – sveprisutni ekrani, društvene mreže i višezadaćnost smanjuju raspon pažnje i sposobnost dubokog promišljanja.
• Pad u čitanju knjiga – sve manje djece i mladih redovito čita dulje tekstove, što smanjuje sposobnost razumijevanja i povezivanja informacija.
• Okruženje u ranom djetinjstvu – više vremena u zatvorenom prostoru, manje igre i interakcije s prirodom smanjuje kognitivnu stimulaciju u formativnim godinama.

San, prehrana i stres – kronični nedostatak sna, povećan unos šećera i mentalna anksioznost utječu na razvoj mozga.

Možda se mijenja struktura inteligencije

Važno je naglasiti da ne smatraju svi stručnjaci da inteligencija kao takva opada. Neki ističu da standardni IQ testovi i dalje dominantno mjere akademsku i logičku inteligenciju, dok zanemaruju vještine poput digitalne pismenosti, multimedijske obrade informacija, socijalne prilagodljivosti i kreativnosti.

Dio kognitivnih sposobnosti koje se danas traže – poput brzine prebacivanja pažnje, paralelne obrade zadataka, tzv. multitaskinga, i upravljanja informacijama u digitalnom okruženju – nije obuhvaćen klasičnim testiranjima.

Gubi li se ono što je IQ mjerio i je li to problem?

Iako ne možemo sa sigurnošću reći da ljudi postaju „gluplji“, sve je jasnije da gube dio vještina koje su nekada bile ključne za uspjeh u društvu, primjerice sposobnost fokusiranog razmišljanja, dugotrajnog planiranja i rješavanja apstraktnih problema.

No istovremeno jačaju druge vještine – prilagodljivost, brzina reakcije, vizualno-prostorna orijentacija i rad s tehnologijom.

Jensenov efekt

Naš stručnjak za inteligenciju, psiholog prof. Denis Bratko s Filozofskog fakulteta u Zagrebu, kaže da na pad IQ-a može utjecati više različitih čimbenika.

„U literaturi se ponekad spominje Jensenov efekt. Naime, Arthur Jensen je smatrao kako činjenica da ljudi s nižim obrazovanjem i socioekonomskim statusom u prosjeku imaju više djece može učiniti da se biološki potencijal za porast inteligencije smanjuje“, ističe Bratko.

„Socioekonomski status i obrazovanje povezani su s inteligencijom faktorom od oko 0,40 do 0,60, a ljudi višeg SES-a u prosjeku imaju manje djece. Stoga je za očekivati da je to jedno od mogućih objašnjenja zašto je dosegnut plato i zašto IQ više ne raste“, tumači.

IQ ne pada svuda, u RH raste

Bratko ističe da anti-Flynnov efekt, iako je dokumentiran u brojnim istraživanjima, nije prisutan svugdje.

„On je ovisan o razvoju društva. Primjerice, ako vam raste udio visokoobrazovanih, vjerojatno će rasti i prosječan IQ. Prema jednom diplomskom radu koji je 2024. napravio Oliver Martin Meršinjak, u Hrvatskoj je fluidna inteligencija od 1986. do 2004. godišnje rasla po stopi od oko 0,3 IQ boda“, kaže Bratko.

Uspoređivanje zemalja je problematično

Upozorava da je uspoređivanje različitih zemalja po IQ-u problematično.

„Neki istraživači uspoređivali su različite zemlje standardiziranim testom inteligencije. Međutim, to je vrlo kontroverzno jer su takvi testovi razvijeni u jednoj kulturi i stoga ne predstavljaju dovoljno objektivan parametar. Iz takvih usporedbi mogu niknuti vrlo opasna biologistička objašnjenja razlika u prosječnom IQ-u u različitim zemljama.

Inteligencija je adaptacijska sposobnost. Čovjek ju razvije da bi se bolje snalazio u svojem okruženju pa ona ovisi o tome kakvo je okruženje. Ako je to neka džungla, onda će ljudi razviti one sposobnosti koje su ondje potrebne za uspješno funkcioniranje. Ako je to okruženje u kojem se traže verbalne analitičke sposobnosti, onda će te sposobnosti biti razvijenije. Zbog toga se ja ne bih usudio reći primjerice da Hrvati imaju veći ili manji prosjek IQ-a od nekih drugih nacija“, tumači.

Utjecaj AI-ja

Bratko smatra da bi na anti-Flynnov efekt također mogao utjecati razvoj umjetne inteligencije.

„Ljudi danas previše lako dobivaju rješenja i odgovore na svoje probleme. Upišu nešto malo u GPT pa dobiju cijeli esej o nečemu. Brojni problemi počinju se rješavati eksterno putem tehnologije, umjesto razmišljanjem, procesiranjem informacija, postavljanjem hipoteza, rješavanjem, testiranjem tih hipoteza itd.“, napominje naš sugovornik.

Trebat će prilagoditi obrazovanje

Uvjeren je da će obrazovni sustav trebati prilagoditi razvoju umjetne inteligencije.

„Trebalo bi vjerojatno naći neki kompromis između učenja toga kako koristiti alate umjetne inteligencije s jedne strane i kako kritički razmišljati i promišljati stvari s druge strane. Ja sam svjedočio kako je dolazak programa koji rješavaju statističke zadatke učinio da ljudi manje znaju statistiku.

Danas više ne moraju pješke računati, više ne moraju razumjeti problem; dovoljna su im dva klika da brojevi samo izađu. Sada se to događa i s puno kompleksnijim zadacima. To će sigurno dovesti do smanjenja nekih vještina koje će se sad eksterno rješavati, dok će se neke nove vještine razvijati.

To je dinamična stvar, ne znam može li se tu nešto posebno napraviti. Ljudi su danas obasuti velikim brojem informacija koje zapravo ne mogu ni isprocesuirati ni razumjeti. To onda postaje plodno tlo za razne teorije koje se ljudima serviraju, koje se prihvaćaju nekritički bez razmišljanja“, zaključuje Bratko.

„>