Amerika zabranila bijeli azbest. Zašto tek sada?
SJEDINJENE Države najavile su zabranu jedinog oblika azbesta koji se trenutno koristi ili uvozi u zemlju. Potez američke Agencije za zaštitu okoliša (EPA) dolazi desetljećima nakon što su najrazvijenije zemlje počele postupno izbacivati iz upotrebe sirovinu koja uzrokuje rak.
Kancerogen je već zabranjen u više od 50 zemalja. Povezan je s oko 40.000 smrtnih slučajeva u SAD-u svake godine od raka pluća, mezotelioma i drugih vrsta raka. Korištenje kancerogena postupno je opadalo tijekom godina, ali još uvijek postoji kao građevinski materijal u milijunima kuća i zgrada diljem SAD-a.
Linda Reinstein, zagovornica borbe protiv azbesta posljednjih 20 godina nakon što joj je suprug umro zbog opetovanog izlaganja toj tvari, priznala je kako je briznula u plač kad je čula vijest o zabrani. Kazala je kako je SAD dugi niz godina bio primjer „nečinjenja ispravne stvari“ kada je riječ o azbestu.
Industrije će imati 12 godina da se prilagode
Podsjetila je kako je Velika Britanija zabranila azbest prije četvrt stoljeća. Reinstein napominje da je američka zabrana ograničenija od mjera protiv azbesta koje su usvojile sve druge zemlje. „Mi smo jedina zapadna industrijska nacija koja nije potpuno zabranila azbest. Što to govori o nama kao zemlji“, upitala je.
Administrator EPA-e Michael Regan objasnio je da se zabrana odnosi samo na krizotilni azbest, poznat i kao „bijeli azbest“, jedinu vrstu za koju se zna da se uvozi za upotrebu u SAD-u. Industrije koje još uvijek koriste bijeli azbest imat će do 12 godina da ga postupno izbace iz upotrebe, piše BBC.
Bijeli azbest je otporan na vatru i tvrtke u SAD-u ga još uvijek koriste za proizvodnju kočnica za vozila, navodi EPA. Neke kemijske tvrtke također ga koriste za proizvodnju klora, koji se pak koristi za pročišćavanje vode za piće.
Bijeli azbest manje opasan od drugih vrsta
Eksperti navode da nekoliko drugih vrsta azbesta nije obuhvaćeno zabranom od ponedjeljka. Brenda Buck, profesorica medicinske geologije na Sveučilištu Nevada, izjavila je da je objava EPA-e „mali korak“ u nastojanju da se SAD riješi azbesta.
Bijeli azbest je „općenito manje opasan“ od pet drugih vrsta, rekla je. Izrazila je bojazan da će se industrije prebaciti na druge oblike azbesta koji još nisu zabranjeni pravilima EPA-e. Pokret protiv azbesta uzeo je maha 1980-ih, kada su ga škole diljem SAD-a počele uklanjati iz zgrada zbog zdravstvenih strahova.
EPA je 1989. pokušala zabraniti azbest nakon što je pronašla uvjerljive dokaze o njegovoj opasnosti. Dvije godine kasnije savezni je sud ukinuo zabranu. U presudi je utvrđeno da EPA nije uspjela pronaći „najmanje opterećujuću alternativu“ za tvrtke koje se oslanjaju na azbest, kao što je propisano Zakonom o kontroli otrovnih tvari (TSCA).
Trump bio protiv zabrane
Kongres je 2016. iz zakona uklonio spornu odredbu o „najmanje opterećujućoj alternativi“, utirući put zabrani EPA-e. Napori SAD-a da zabrane azbest prekinuti su nakon što je predsjednik Donald Trump došao na dužnost 2017.
Trump je 2005., kao poduzetnik koji se bavio nekretninama, opisao azbest kao „najbolji vatrootporni materijal ikada napravljen“. U knjizi iz 1997., The Art of the Comeback, pisao je kako pokret protiv azbesta vodi mafija, „jer su često tvrtke povezane s mafijom obavljale posao uklanjanja azbesta“.
2012. je objavio na Twitteru kako Svjetski trgovački centar ne bi „izgorio“ u napadima 11. rujna 2001. da „nevjerojatno snažan azbest koji usporava vatru“ nije uklonjen.
Uticaj građevinskog materijala na ljudsko zdravlje: Je li mineralna vuna jednako štetna kao i azbest?
Uticaj raznih građevinskih materijala na ljudsko zdravlje već duži niz godina predmet su brojnih stručnih rasprava. Međutim, u centar zanimanja šire javnosti ovakve teme sa posebnim akcentom na materijale za toplinsku izolaciju i njihovim uticajem, s afirmacijom teme o energetskoj učinkovitosti građevinskih objekata, dospjevaju tek u posljednjoj deceniji.
Štetan uticaj azbesta na zdravlje radnika u građevinarstvu, kao i osoba koje ovaj materijal odluče da iskoriste za izolaciju nekog od svojih objekata odavno je poznat javnosti, zbog čega brojne zemlje širom svijeta donose niz propisa kojim se reguliše njegova upotreba.
Kad udahnemo azbestna vlakna, većina ih bude izbačena iz organizma, ali ipak određene količine zastanu u plućima i ostanu čitav život. Vlakna se tako mogu nakupljati i izazvati sitne ožiljke i upale, što može dovesti do opasnih bolesti. Slična situacija je i sa mineralnom vunom, koja se kao zamjena za azbest pojavila u momentu kada je on zabranjen iz zdravstvenih razloga.
U vrijeme kolapsa azbestne industrije, Svjetska zdravstvena organizacija i Međunarodna agencija za istraživanje raka (IARC) mineralnu vunu klasifikovale su kao kancerogenu i opasnu za ljude.
Na ovakvu klasifikaciju industrija mineralne vune reagovala je promjenom sastava svog proizvoda, koji je potom podvrgnut daljnjim ispitivanjima, a 2002. godine je deklasifikovan kao kancerogen. (Iako EU još uvijek određenu mineralnu vunu klasifikovan kao sumnjivi uzročnik raka).
Vodeći se brigom za zdravlje svojih građana, te slijedeći rezultate brojnih istraživanja o štetnosti ovih materijala različite države svijeta, kategorizuju građevinske materijale za toplinsku izolaciju u različite kategorije i to s aspekta uticaja na ljudsko zdravlje.
Trenutno najveća polemika pokrenuta je nakon što su australijske osiguravajuće kuće mineralnu vunu stavile u istu kategoriju materijala u kojoj se nalazi i azbest.
Naime, svrstavanje građevinskog materijala za toplinsku izolaciju s aspekta uticaja na ljudsko zdravlje države različito kategorizuju. Iz australijske kompanije „One Underwriting“ su decidni i u kategoriju u kojoj se nalazi azbest uključuju i „onu grupu umjetnih mineralnih vlakana koja se sastoji od mineralne vune, kamene vune, staklenih vlakana, keramičkih vlakana i superfinih vlakana“.
Sličnu politiku kategorizacije materijala za toplinsku izolaciju imaju i globalne osiguravajuće kuće poput „Pen Underwriting“ i „Marsh“ koje su, takođe, mineralnu vunu uključile u istu kategoriju kao azbest.
U svijetu postoji ozbiljna zabrinutost da bi oni koji rade s izolacijom od mineralne vune, bilo u vlastitim domovima ili kao dio svog zanimanja u građevinarstvu, mogli biti izloženi većem riziku od hronične opstruktivne plućne bolesti (KOPB), ozbiljne dugotrajne bolesti koja uzrokuje upalu vazdušnih prolaza i oštećenja plućnog tkiva, što dovodi do ograničavanja protoka vazduha. Iz tog razloga sve češće se postavlja pitanje da li će takvu politiku slijediti i evropske kompanije ili bi možda trebalo da počnu razmišljati o tome.
Osim toga, ako se zdravstveni rizici od umjetnih staklenih vlakana (MMVF) poznatijih kao mineralna vuna, prepoznaju kao usporedivi s onima od azbesta, možda bi i Evropska unija trebala razviti politiku zaštite građevinskih radnika i vlasnika privatnih kuća zbog zdravstvenih rizika povezanih s mineralnom vunom.
Strogo uzevši, azbest je silikat, a mineralna vuna je proizvod na bazi silikata. Sada se postavlja pitanje o integritetu testova provedenih 1995. godine. Integritet ovih testova bio je jedna od tema nedavne studije pod nazivom: Kritični izbori u predviđanju biološke izdržljivosti kamene vune, koja je objavljena u siječnju 2021. godine u časopisu Chemical Research and Toxicology..
Ovaj pristup australijskih i globalnih osiguravajućih kuća, pravednije odražava zdravstvenu zabrinutost zbog upotrebe mineralne vune u građevinarstvu, pa bi bilo realno za očekivati da i evropski osiguratelji i kreatori politike u Briselu usvoje sličan pristup ovom problemu, na čijem tragu bismo i mi u BiH mogli i trebali donijeti slične politike ograničavanja upotrebe opasnih materijala u građevinarstvu.
