Puknuo još jedan zeleni balon: Švedski div proglasio bankrot

Stečaj Liquid Winda objavljen je samo tjedan dana nakon propasti Morrow Bateriesa, ambicioznog norveškog proizvođača automobilskih baterija, te godinu dana nakon bankrota švedske tvornice baterija Northvolt. U ta dva stečaja izgubljene su milijarde eura privatnih i javnih investicija, a bez posla su ostale tisuće zaposlenika.

Gorivo bez nafte

Liquid Wind osnovan je 2017. godine s namjerom da fosilna goriva u sektorima koje je teško elektrificirati, kao što su brodarstvo, zrakoplovstvo, kopneni transport i kemijska industrija, zamijeni e-metanolom.

Riječ je o pokušaju da se napravi tekuće gorivo bez nafte. E-metanol je sintetičko gorivo koje se proizvodi od zelenog vodika i ugljikova dioksida. Umjesto da se gorivo vadi iz fosilnih izvora, proizvodi se industrijski. Zato se često naziva i power-to-liquid gorivom, jer se električna energija pretvara u tekuće gorivo.

E-metanol je važan zato što brodove, avione i dio teške industrije nije lako prebaciti na baterije. Veliki trgovački brodovi trebaju gorivo koje ima veliku energetsku gustoću, može se skladištiti i koristiti u postojećoj infrastrukturi. E-metanol je lakše skladištiti od vodika jer je to tekućina na sobnoj temperaturi.

Šest projekata i poznati investitori

Prije bankrota tvrtka je imala ambiciozan portfelj od šest projekata u Skandinaviji. Svaki je trebao imati proizvodni kapacitet od 100.000 tona e-metanola godišnje i „hvatati“ oko 150.000 tona biogenog ugljičnog dioksida godišnje. Među investitorima u Liquid Wind bili su Alfa Laval, Carbon Clean, Elyse Energy, HYCAP, Samsung Venture Investment, Siemens Energy, Topsoe i Uniper.

Budućnost tvrtke i projekata sada ovisi o stečajnom postupku i eventualnom kupcu. Švedski mediji procjenjuju da je ugroženo svih 90 radnih mjesta, a vrlo je upitno hoće li investitori spasiti svoja ulaganja. Ukupna financijska šteta mogla bi biti veća od 60 milijuna eura.

Zašto je projekt propao

Liquid Wind ne navodi konkretne razloge neuspjeha, ali najvjerojatnije objašnjenje je kombinacija triju stvari: vrlo skupa rana industrijalizacija, sporo pronalaženje financiranja za velika postrojenja i slabije tržište e-metanola nego što se očekivalo.

Problem je i u tome što je e-metanol prilično skup. Za njegovu proizvodnju treba mnogo jeftine obnovljive struje, elektrolizatori, stabilan izvor ugljičnog dioksida, skupa industrijska oprema i kupci koji su spremni plaćati znatno više nego što koštaju fosilna goriva. Osim toga, biogeni ugljični dioksid, koji je ključan za „zeleni“ status e-metanola, nije neograničen resurs.

Dakle, Liquid Wind je imao ambiciozne projekte, ali nije stigao do faze u kojoj bi velika postrojenja donosila stabilan prihod. Tvrtka je razvijala projekte, ishodila dozvole i sklapala partnerstva, ali takav model traži stalno novo financiranje dok ne krene poslovno održiva proizvodnja.

Tako je i Liquid Wind postao dio šireg europskog trenda: nakon godina zelenog investicijskog optimizma, mnogi projekti sada zapinju jer interes tržišta, financiranje i regulacija ne prate političke ambicije. A tu je i neizbježna kineska konkurencija.